Tradicija seže daleko u prošlost, djedovi su započeli, očevi sačuvali proizvodnju, a sada je došlo vrijeme i da nove generacije nastave dalje, te sačuvaju tokom sezone prepoznatljivi miris suhog mesa.
Nemoguće je doći ili samo proći pored grada Visoko, a da pored ceste ne vidite pušnice iz kojih izlazi dim, tu nastaje izvorno tradicionalno tzv. visočko suho meso sudžuka i pečenica.
Arnautovići, Mulići, Uvorići, Gračanica su naselja 2-3 km nadomak Visokog gdje gotovo svaka druga kuća ima pušnice, a porodični biznis je proizvodnja pečenice i sudžuke pa se sa pravom u narodu za ovaj kraj kaže mesarski. Tradicija seže daleko u prošlost, djedovi su započeli, očevi sačuvali proizvodnju, a sada je došlo vrijeme i da nove generacije nastave dalje, te sačuvaju tokom sezone prepoznatljivi miris suhog mesa u svakoj ulici, mahali, sokaku i avliji ovog kraja.
U okruženju gdje se gotovo svi bave proizvodnjom suhog mesa, nemoguće je bilo započeti sa nečim drugim. Pa se tako skoro već preko 30 godina porodica Mehmedagić iz Uvorića svrstava u čuvare proizvodnje prepoznatljivog suhog visočkog mesa. Trud i predanost radu gdje je kupac uvijek zadovoljan uz male tajne u procesu proizvodnje daje odliku kvaliteta proizvoda porodice Mehmedagić. U širokom spektru proizvoda pored neizostavljivih visočke sudžuke i pečenice uspješno proizvode i stelju, kaurmu, kulen kao i paletu vakumiranih proizvoda.
"To je porodični biznis, oduvijek smo vezani za proizvodnju suhog mesa i zahvaljujući visočkoj pečenici postali smo prepoznatljivi, kupci traže domaći proizvod, a mi se svi trudimo da taj proizvod bude kvalitetan i održi epitet visočkog najboljeg suhog mesa", kaže Belmin, sin Nedžada Mehmedagića koji je i započeo ovaj porodični biznis.
U širokom spektru proizvoda pored neizostavljivih visočke sudžuke i pečenice uspješno proizvode i stelju, kaurmu, kulen kao i paletu vakumiranih proizvoda.
Prateći sajmove i ponudu na tržnicama primjetan je sve manji broj izlagača suhog mesa. Indusrijska proizvodnja uveliko "obara" cijenu uz upitan kvalitet, i to je nešto što zanatski proizvođaći, obrti suhog mesa ne mogu pratiti i parirati. Također postoji i trend sve manjeg interesovanja da nove generacije madih ljudi nastave tamo gdje su njihovi djedovi i očevi započeli. Jedno je sigurno, u Uvorićima će se još dugo osjetiti prijatan miris suhog mesa i tinjanje bukovih i grabovih drva jer u svoj toj priči Belmin potvrdno dodaje:
"Bavit ću se ovim poslom, pa i ako ne bude primarni i dalju ću proizvoditi suho meso i održati tradiciju."
"Još kao mali sve sam znao oko mesa, a sa 14 godina već sam se ozbiljno uključio u proizvodnju i tako nekih 5-6 godina sam tu i ako Bog da nastavljam dalje", kaže Belmin.
Kupci traže domaći proizvod, a mi se svi trudimo da taj proizvod bude kvalitetan i održi epitet visočkog najboljeg suhog mesa, kaže Belmin
Spoj ljubavi, tradicije, truda i rada su elementi na kojima se zasniva ovaj porodični biznis sa kvalitetom proizvoda. Zasigurno još dugo će porodica Mehmedagić biti prepoznatljiva, iz njihovih pušnica će se širiti miris suhog mesa, a pečenica, sudžuka, kulen i sl. će se i dalje proizvoditi, Belmin će sa svojim izložbenim pultom biti nezaobilazan na mnogobrojnim sajmovima i tržnicama.
Na pitanje kakva je budućnost ove obrtničke proizvodnje, kako se izboriti sa industrijskom proizvodnjom, što je sa mladim ljudima u svoj ovoj priči Belmin smatra da će uvijek kvalitet proizvoda biti to što će kupci prepoznati i cijeniti, iako svjestan da drugari i prijatelji vršnjaci se baš i ne vide u ovom poslu.
Postoji i moralna obaveza, da se sav taj trud i rad uložen prije u kvalitet proizvoda porodice Mehmedagić i dalje očuva i još dugo nalazi na tržnicama i policama marketa.
Foto: Adi Pašalić
Tagovi
Autor