Čašica rakije treba da bude ispunjena oko 65 odsto. Poželjno je da čašice budu 0,3 dl, najviše do 0,5 dl i da imaju uže grlo. Kada se otvori boca, treba je pustiti da odstoji jedan minut, pa tek onda sipati u čašice.
Kad se spomene služenje rakije, mnogima je prva asocijacija - čokanj. Mnogi ga danas koriste, misleći da je time usluga tradicionalnija i da je odraz prošlih vremena. Stare rakijske čašice, koje su bile popularne sredinom prošlog vijeka, takođe će otići u historiju. Jer - stigla su nova pravila.
Rakijari su na nedavno održanom Prvom festivalu šumadijske šljivovice u Kragujevcu (susjedna Srbija, op.ur.), najavili novi dizajn rakijske čašice. Ne mogu još da otkriju kako će ona izgledati, ali se uveliko pričalo o tome kako je došlo novo vrijeme u načinu ispijanja rakije.
"Čašica rakije treba da bude ispunjena oko 65 odsto. Poželjno je da čašice budu 0,3 dl, najviše do 0,5 dl i da imaju uže grlo. Kada se otvori boca, treba je pustiti da odstoji jedan minut, pa tek onda sipati u čašice. Sačekati isto toliko do prvog gutljaja, da bi se formirao pun ukus. Najbolje je rakiju konzumirati iz čašica koje su šire pri donjem delu, a sužavaju se ka vrhu. Nikako čokanji, jer čine rakiju sirovom, grubljom i na kraju neutrališu i samu punoću," sugerišu iz Podruma Nedeljković iz Latkovca kod Aleksandrovca.
Čokanj je riječ turskog porijekla i stara je jedinica obujma, četvrtina sajtlika, tj. oko 0,1 deci. Čokanj predstavlja bočicu od 1/8 litra iz koje se uglavnom pije rakija i to najčešće šljivovica. Korišten je za služenje rakije ne samo u kućama, već i u kafanama, hotelima, restoranima. Šezdesetih godina prošlog vijeka jugoslovenske vlasti su čokanj proglasile "nepodobnim za upotrebu zbog nehigijenskih uslova". Naime, zbog uskog grla bilo je teško oprati ga iznutra i tako je postepeno izbacivan iz masovne upotrebe. Danas čokanj možemo vidjeti samo u pojedinim tradicionalnim restoranima ili kao suvenir sa oslikanim šljivama, kao podsjetnik da su nekada bili dio svakodnevnog života.
Postoje i zapisi da je prije Drugog svjetskog rata u Beogradu, u novom Mitropolitovom domu, rakija služena iz "stubčastih" čaša, a kako je u ovom vijeku rakija prevazišla okvire pečenja za sopstvene potrebe i postala dobar posao, počela je i da se pije sa stilom. Ili, bolje je reći da se vraća stilu. Naime, prvi put se rakija u Srbiji počinje peći od voća u 17. vijeku. U 18. vijeku, koji je dobio i naziv "rakijski vijek", po prvi put se pilo više rakije nego vina i to je dalo temelje za kasniji procvat ove industrije.
Goran Mihajlović, predsjednik Asocijacije proizvođača rakije Šumadije kaže da je poslije dobijanja oznake geografskog porijekla, to još jedna stepenica u brendiranju proizvoda po kome su poznati centralna i zapadna Srbija.
Iz okoline Aleksandrovca, Nedeljkovići imaju još jedan savjet u svom uputstvu o načinu pijenja rakije.
"Kada uzmete čašicu sa rakijom, zavrtite je. Suze koje padaju niz staklene zidove nam govore o starosti pića. Tokom starenja i sazrijevanja u drvenim buradima, procesom ekstrakcije i rastvaranja, u piće dospijevaju razna jedinjenja sadržana u drvetu, koja direktno ili indirektno utiču na organoleptiku i viskoznost pića. Što je piće starije, ono je viskoznije, pa će "suze" na čaši biti deblje i sporije će kliziti niz zid“.
Na kraju, kad se već pije sa stilom, dobro je poslušati još jednu preporuku. A rakijari poručuju - pijte pametno, male količine visokokvalitetnih rakija.
Tagovi
Autorica