Distribucija: Poljoprivrednici gledaju da proizvedu, ali ne i kako će prodati proizvedeno

Sastavni dio distribucije je: fizička distribucija koja obuhvata fizičke aktivnosti koje su vezane za obrađivanje narudžbi, rukovanje proizvodima, skladištenje i upravljanje zalihama i kanali distribucije koji predstavljaju načine na koji proizvodi dolaze od proizvođača do potrošača, odnosno aktivnosti i posrednike koji olakšavaju proces isporuke proizvoda krajnjim kupcima.

Tri vrste intenziteta distribucije

Na izbor kanala distribucije utiču vrsta proizvoda i njihove karakteristike, planirana količina prodaje, finansijska moć proizvođača, karakteristike tržišta na koji želimo plasirati proizvod i sl. U zavisnosti od proizvoda i njihovih karakteristika postoje tri vrste intenziteta distribucije:

Intenzivna u kojoj se proizvod plasira na što je moguće više prodajnih mjesta kako bi se potpuno pokrilo tržište i uglavnom se ovaj oblik distribucije koristi kada su u pitanju proizvodi za svakodnevnu upotrebu, kao što su: hljeb, mlijeko i dr. Takvi proizvodi imaju nižu cijenu. Na primjer, pekare snabdjevaju sve maloprodajne i veleprodajne objekte hljebom i drugim proizvodima iz svoje proizvodnje.

Selektivna u kojoj se proizvod plasira putem manjeg broja učesnika i na ograničenom broju prodajnih mjesta. Ovim oblikom distribucije smanjuju se troškovi distribucije i troškovi marketinga.

Ekskluzivna u kojem postoji jedan ili više učesnika u kanalu distribucije na određenom tržištu ili dijelu tržišta. Ova vrsta distribucije je uobičajna za skupe proizvode kao što je poljoprivredna mehanizacija i drugi proizvodi koji imaju višu cijenu.

Kanali distribucije

Postoje sljedeće vrste kanala distribucije:

Kratki kanali, gdje proizvođač dolazi u direktan kontakt sa potrošačima. Prednost kratkih kanala distribucije je direktna prodaja proizvoda krajnjim kupcima kao najčešći oblik kratkog kanala distribucije poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, gdje cijenu proizvoda određuje proizvođač, pri čemu se stvara povjerenje između proizvođača i potrošača. 

Mane ove vrste kanala distribucije je što se može prodati samo mala količina proizvoda različitim kupcima. Primjer ove vrste distribucije je gazdinstvo u selu Gornji Pervan, koje se bavi proizvodnjom i prodajom malina sorte "Polka". Nisu mogli naći otkupljivača za veće količine proizvoda tako da su se odlučili na direktnu prodaju, odnosno na direktan susret proizvođača i potrošača. Jedan dio svojih proizvoda su uspjeli plasirati na tržnicu, a drugi dio poznanicima i drugim potrošačima na području Banja Luke.

Dugi kanali, gdje se prodaja proizvoda odvija preko posrednika. Prednost dugih kanala distribucije jeste što prodaja ide preko prehrambene industrije, pa je određena sigurnost zagarantovana, u smislu da su sigurni u prodaju i otkup svojih proizvoda. 

Mana ove vrste distribucije je niža otkupna cijena proizvoda, koju određuje prehrambena industrija.

Važno je istražiti tržište 

Najčešći problem sa kojim se susreću poljoprivredni proizvođači u Republici Srpskoj jeste distribucija. Prije svega poljoprivredni proizvođači gledaju da proizvedu, ali ne i kako će prodati to što proizvedu, zato je veoma važno istraživanje tržišta prije započinjanja proizvodnje.

Zatim veliki problem na našim prostorima predstavlja i infrastruktura, jer su putevi veoma loše urađeni ili su makadami.

Još jedan problem jeste i prehrambena industrija. Prehrambena industrija ima veliki značaj u privrednoj strukturi, jer podstiče brži razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje. Ona omogućava proizvođačima da proizvedu višak proizvoda uz garanciju da će svi proizvodi tog proizvođača biti otkupljeni. Međutim, na našim prostorima suočavamo se sa viškom proizvoda i propadanjem sirovina, jer poljoprivredni proizvođači ne mogu naći otkupljivače za svoje proizvode. Rijetki su oni koji će prerađivati preostalo voće i povrće u voćne sokove, pekmeze, zimske salete, ajvar i sl.

Želiš opstati? Preradi voće, povrće, mlijeko - isplati se!

Autor: Milena Vidić, Savjetodavna Srpske