Nekonkurentno malo bh. tržište se prilagođava željama viših sila (zemalja), odnosno većem tržištu. Da bi BiH ispunila dio obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Ugovora o slobodnoj trgovini, te pitanje ulaska u (STO) Svjetsku trgovinsku organizaciju mora ukinuti tzv. "protekcionističke" mjere koje se odnose na zastupljenost domaćih proizvoda na policama trgovačkih lanaca.
Pleši onako kako drugi svira ili sjedi. Nažalost to je situacija u kojoj se BiH nalazi kada su u pitanju trgovinski sporazumi i izlazak na strano tržište. Nekonkurentno malo bh. tržište se prilagođava željama viših sila (zemalja), odnosno većem tržištu. Da bi BiH ispunila dio obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Ugovora o slobodnoj trgovini, te pitanje ulaska u (STO) Svjetsku trgovinsku organizaciju mora ukinuti tzv. "protekcionističke" mjere koje se odnose na zastupljenost domaćih proizvoda na policama trgovačkih lanaca.
Mnogi su mišljenja da ovakve mjere ne postižu željeni efekat u praksi, logično jer vlasnici velikih trgovačkih lanaca su stranci, a lobiji o ukidanju stižu upravo iz njihovih zemalja. Kako onda zaštititi domaći proizvod, postoji li bilo kakav mehanizam zaštite ili jednostavno klizimo u liberalizaciju tržišta bez ikakve zaštite domaćeg proizvođača?
Na papiru liberalizacija tržišta znači veći stepen konkurencije, što povećava privredni potencijal zemlje, i zaista to lijepo zvuči. Ali u praksi kada je BiH u pitanju sa slabo razvijenom ekonomijom domaći proizvodi ne mogu biti konkurentni vani, a da u isto vrijeme domaće tržište primi ogromne količine uvoznih proizvoda. Takva situacija je već na sceni.
Litra mlijeka iz domaće proizvodnje na policama trgovačkih lanaca je skuplji od 1l mlijeka koje je uvezeno. Opravdano postoji strah od otvorenog tržišta i priliva uvoznih proizvoda. Međutim takav strah mehanizmi lobija prema domaćim vlastima strani trgovački lanci prikrivaju, zbog očitog interesa.
BiH je na integracijskom putu ulaska u EU, i po svemu sudeći još dugo će kucati na vrata EU. Ako želimo ulazak, ispunit ćemo nametnute uslove. Ukinuti tzv. protekcionističke mjere koje znače da određeni procenat domaćih proizvoda mora biti zastupljen na policama trgovačkih lanaca. Taj pravac je neizbježan, i mjere ove prirode su neprihvatljive.
Sav trud i rad domaćih farmera ostaje uzaludan bez zaštite proizvoda na domaćem tržištu, a objektivno nekonkurenti vani. Gdje onda prodati proizvode i kome!? Očigledno mjere kojima se domaći proizvod stavlja u povlašteni položaj u odnosu na uvozni za EU je neprihvatljiv. Šta je rješenje?
Olakšati proces poslovanja, smanjiti državne namete proizvođačima, olakšati pristup tržištu su aktivnosti koje se provode ili bi se trebale konačno početi provoditi kako bi se olakšao put da domaći proizvod dospije do tržišta. Međutim sve to "pada u vodu" onog momenta kada kupac stoji ispred police i bira koji proizvod kupiti. U većini slučajeva odluka ne pada na izbor između domaćeg ili stranog, još žalosnije između kvalitetnog i nekvalitetnog proizvoda jer je cijena ta koja je faktor izbora.
U liberalizaciji tržišta koje nas neminovno očekuje ostaje da što skorije se stvore uslovi u kojima bi proizvođači imali što manju cijenu koštanja proizvodnje, time osigurali prihvatljive prodajne cijene i bili konkurenti uvoznim "jeftinim" proizvodima.
Foto: Pixabay/larsen9236
Tagovi
Autor