Količina vode i učestalost zalijevanja zavise od vrste povrća, faze u kojoj se nalaze, sadržaja vlage u zemljištu i njegovog kvaliteta i drugih faktora
Suša, visoke temperature i nedostatak vlage u zemljištu uzimaju danak. Manjak vode ima ogroman uticaj na rast, razvoj i prinos povrća. Svaka povrtlarska kultura ima svoje zahtjeve prema količini vode.
Negativne posljedice suše su zakržljale biljke, slab imunitet, opadanje cvjetova i plodova, naglo sazrijevanje plodova koji nisu dostigli puni razvoj, slab kvalitet plodova koji će biti podložni brzom propadanju.
Primjenjuju se razne metode navodnjavanja: brazdom, sistemom kap po kap, upotrebom prskalica ili u malim baštama jednostavnim zalijevanjem.
Navodnjavanje brazdama spada u najstarije metode borbe protiv suše. Plavi se prostor između zemljišnih uzvišenja. Ova metoda se i danas primjenjuje kod paprike, paradajza, mahuna i dr. Mana joj je potrošnja velike količine vode i širenje biljnih bolesti. Sistem kap po kap štedi vodu, a osim funkcije navodnjavanja ima i mogućnost primjene đubriva koja su rastvorljiva u vodi.
Primjena prskalica je efikasna, ali ima i dosta mana. Od kapi na površini listova nastaju ožegotine, a suvišna vlaga na površini biljaka je okidač za pojavu biljnih bolesti na listovima i plodovima.
Količina vode i učestalost zalijevanja zavise od vrste povrća, faze u kojoj se nalaze, sadržaja vlage u zemljištu i njegovog kvaliteta i drugih faktora. Najviše su pogođene mlade biljke koje nemaju razvijen korijenov sistem i one koje formiraju plitak korijen. Porozna i pjeskovita zemljišta brzo gube vodu i javlja se potreba za čestim zalijevanjem. Glinovita i ilovasta uslijed nedostatka vlage se steže i puca. Tako vreli vazduh dospijeva duboko u zemljište što izaziva još intenzivnije isušivanje i oštećenje korijena.
Od izuzetne važnosti je vrijeme zalijevanja. Treba izbjegavati najtoplije dijelove dana i zalijevanje obavljati rano ujutro ili uveče kad sunce zalazi.
Voda za zalijevanje ne smije biti vrela, pregrijana. Ako stoji cijeli dan na suncu, prije zalijevanja ju razblažite s hladnom. Također ne treba ni previše hladna, direkt iz bunara.
Suviše topla voda će dodatno "skuhati" biljke, a od hladne vode mogu doživjeti temperaturni stres i odbaciti cvjetove i plodove ili uvenuti. Usjev je potrebno zaštiti od vrelog vjetra koji je ključan u dehidraciji.
Svaka vrsta ima svoje kritične faze kada je osjetljiva na nedostatak vode. Zajedničko je da su sve mlade biljke osjetljive. Paradajz, paprika, krastavci, tikvice, mahune su najosjetljiviji u vrijeme cvjetanja i formiranja plodova.
Korjenaste vrste imaju umjeren zahtjev za vlagom u zemljištu, a zahtjevi se povećavaju kad korijenje počinje da uvećava svoju masu.
Paradajz je kultura koja treba velike količine vode, a najbolje ga zalijevati rano ujutro. U ekstremnim uslovima suše zalijevanje se može dopuniti zalijevanjem tokom večeri. U plasteniku se prije zalijevanja preporučuje prozračivanje, jer pri visokoj temperaturi i vlažnosti dolazi do sljepljivanja polena i slabog oprašivanja.
Veoma je važno da voda ne smije biti hladna, a njezina optimalna temperatura se kreće od 18 do 20ºC.
Količina neophodne vlage u zemljištu varira i zavisi od razvojne faze u kojoj se biljka nalazi. Tako najviše vode paradajz treba u fazi rasta ploda.
Paprika ima plitak korijen i za nju je optimalno da uvijek ima vlage na dubini do 15 cm. Temperatura vode je nešto viša nego kada je paradajz u pitanju i kreće se oko 25ºC. Zalijevanje hladnom vodom odlaže početak cvjetanja i plodonošenja.
U fazi cvjetanja i plodonošenja krastavci se zalijevaju u večernjim satima, a temperatura vode se kreće oko 25ºC. Idealno je koristiti sistem kap po kap. Kada to nije slučaj, zalijeva se blagim pritiskom kako se ne bi oštetio korijen.
Tagovi
Autorica
