Prednosti vlastite proizvodnje su ogromne. No, početnicima treba ukazati i na otežavajuće okolnosti.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, ukupno zasijane površine u BiH u 2019. godini iznosile su oko 530 hiljada ha (533.375), dok ugari i neobrađene oranice čine oko 430 hiljada ha (431.639 ha, a rasadnici i ostalo na oranicama oko 3 hiljade ha).
Ovo su podaci u vremenu prije globalnih promjena koje su se desile s pandemijom Covid-19 i ratom u Ukrajini koje su promijenile svjetsku ekonomiju. Podaci kojima raspolažu državna kao i entitetske agencije za statistiku pokazuju da se situacija nije puno promijenila ni u 2023. godini.
Poruke domaćih političara da se iskoriste poljoprivredna zemljišta nakon globalnih promjena nisu imale značajnijeg uticaja. Ako posmatramo samo statističke pokazatelje, podaci su poražavajući.
No, da li se zaista isplati sijati/saditi vrtove ili je jednostavnije kupiti povrće koje nam je potrebno? Osnovni preduslovi za uzgajanje vlastitog povrća podrazumijevaju slijedeće:
Od ulaganja potrebno je planirati troškove goriva i prijevoza (ako parcela nije u blizini mjesta stanovanja), troškove obrade zemljišta (oranje, frezanje...), troškove ograđivanja parcele, troškove mineralnog đubriva, troškove stajnjaka (ako se nema vlastiti), troškove sjemenskog materijala i zaštitnih sredstava (ako se ne radi o organskoj proizvodnji) i naravno potrebna je dobra volja i dosta truda.
Prednosti vlastite proizvodnje su ogromne, a prvenstveno treba uzeti u obzir činjenicu da smo nešto proizveli vlastitim trudom i da je u većini slučajeva upotreba zaštitnih sredstava svedena na minimum. Dakle, motiv za mnoga domaćinstva nije finansijske prirode jer osjećaj da ste nešto sami proizveli i da kako mnogi kažu "znate šta jedete" se ne može nadoknaditi novcem.
Kada je finansijki aspekt u pitanju cijene povrća u 2023. godini su značajno porasle tako da za 1kg krompira trebate izdvojiti od 1,50 do dvije marke, paprike su 1,50 do tri marke, mrkva 2,50 do 3,50 KM, crveni luk 1,50 do dvije marke, bijeli luk od sedam do 10 KM, grah od pet do osam maraka.
Proizvodnja povrća u plastenicima je itekako isplativa i ne zahtijeva velike površine zemljišta. U rano proljeće već imamo zelenu salatu, a proizvode poput paprika, krastavaca i paradajza imamo kada oni još nisu dospjeli na otvorenim površinama i kada je njihova cijena najveća u toku sezone. Jedini otežavajući faktor je skupa nabavka plastenika u prvoj godini bavljenja ovom vrstom proizvodnje.
Naravno, na odluku o tome hoćete li proizvoditi svoje povrće ili kupovati na pijacama i trgovinama, utiču i prehrambene navike domaćinstva, odnosno zastupljenost povrća u svakodnevnoj ishrani. Otežavajuće okolnosti za uzgoj vlastitog povrća su slabe putne komunikacije do poljoprivednih parcela, nedostatak vode na istim što je u većini slučajeva limitirajući faktor za uzgoj, zatim, zbog sve manje stočnog fonda u državi, jako je teško doći do stajnjaka koji je neophodan za uzgoj povrtlarskih i ratarskih kultura.
Također, cijene obrade zemljišta su uslijed poskupljenja goriva znatno porasle, kao uostalom i cijene sjemenskog i sadnog materijala. Posljednjih godina se veoma često dešava da zasadi budu uništeni od divljih životinja (divlje svinje, medvjedi i ostala divljač) te ako parcela nije ograđena rizik da će vaš zasad biti uništen je jako visok.
S druge strane, svjedoci smo da su pojedini proizvodi koje kupujemo iz uvoza i sumnjivog kvaliteta te ako se odlučimo za kupovinu najbezbjednije je kupovati od lično poznatih proizvođača. U konačnici, ukoliko se odlučimo za uzgoj povrća na manjim površinama (do 0,5 dunuma) nećemo imati ogromnu finansijsku koris, ali ćemo imati zdrav proizvod uzgojen vlastitim radom i trudom.
Autor