Biljne uši mogu predstavljati problem u proizvodnji paprike na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Direktne štete nanose ishranom, a indirektne prenošenjem biljnih virusa, što se negativno odražava na prinos i kvalitet ovog povrća.
Biljne uši (red Hemiptera: fam. Aphididae) su ekonomski značajna grupa insekata, naročito u predjelima sa umjereno kontinentalnom klimom. Riječ je o sitnim insektima čija je veličina najčešće u opsegu 1,5 do 3,5 mm. Uglavnom su zelene, žute ili crne boje. Sreću se u dvije osnovne forme: beskrilne viviparne ženke i krilate viviparne ženke koje rađaju mlade. U svijetu je na paprici registrovano pet vrsta polifagnih uši, a najznačajnija je Aphis nastrurtii.
Ovi sitni insekti različitih boja, nježnog tijela, velike su opasnosti za gajene biljke, a u ovom slučaju paprike.
Biljne uši predstavljaju problem u gajenju paprike u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju, kao i u proizvodnji mladog rasada. Direktne štete nanose isisavanjem biljnih sokova. Obrazuju kolonije na vršnim dijelovima stabla, licu i naličju listova. Ishranom dovode do smanjenja porasta biljka i pojave različitih deformacija (uvijanje vrha stabla, uvijanje listova i klobučavost). Uslijed sisanja sokova, napadnuti dijelovi ili cijele biljke propadaju. Indirektne štete koje biljne uši prouzrokuju prenošenjem biljnih virusa paprike često nadmašuju direktne štete.
Virusi paprike se javljaju svake godine kako u proizvodnji rasada, tako i u usjevu paprike u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Prilikom sisanja biljnih sokova luče saharide u vidu providne ljepljive tečnosti ("medna rosa") koja je dobra podloga za razvoj gljiva čađavica.
Kao što sam naveo, u paprici je najznačajnija uš Aphis nastrurtii. Odrasle jedinke su srednje veličine tijela. Dužina tijela beskrilnih viviparnih ženki i krilatih viviparnih ženki iznosi 1,2 do 2 mm. Svijetlo žute ili zelenkaste su obojenosti, a boja je ista kod svih jedinki u koloniji. Efikasan je vektor neperzistentnih i perzistentnih virusa krompira uključujući i virus crtičastog mozaika krompira koji je jedan od najčešće detektovanih virusa paprika.
U paprici su protiv lisnih uši registrovani preparati na bazi aktivne materije:
Suzbijanje biljnih uši u ovom povrću, kada se već pojave, efikasno je samo primjenom insekticida.
Neki insekticidi iz grupe neonikotinoida, mogu se primijeniti zalivanjem biljaka prije rasađivanja ili nekoliko dana nakon rasađivanja direktnim zalivanjem rastvorom preparata ili kroz sistem "kap po kap". Na ovaj način postiže se dugotrajnija zaštita biljaka paprike u osjetljivoj fazi na prisustvo štetočina.
Dobri rezultati u suzbijanju biljnih uši postižu se i primjenom bioloških mjera korištenjem prirodnih neprijatelja - parazita i predatora (insekata, bubamara, pojedinih tvrdokrilca i muha), kao i mnogih insekticida biološkog porijekla.
Od kontaktnih bioinsekticida u primjeni su insekticidni sapuni i ulja kao najpreporučljiviji. Ulja mogu biti na mineralnoj bazi ili derivati nekih biljaka poput ulja nima i kanole. Ovi preparati uništavaju lisne uši tako što izazovu njihovo gušenje, te je temeljno pokrivanje napadnute lisne mase neophodno da bi se ispoljilo željeno dejstvo. Ova ulja se razrjeđuju u dvoprocentnom odnosu sa vodom i nanose kako sa lica kao i na naličju listova paprike.
Tagovi
Autor