Kako se mladi ratar iz Padine kod Pančeva upustio u proizvodnju bijelog luka? Kakva su iskustva Dušana Kuharika sa ovim aromatičnim povrćem i šta preporučuje ostalim proizvođačima?
Nakon završene srednje poljoprivredne škole "Josif Pančić" u Pančevu u Srbiji i sticanja zvanja poljoprivrednog tehničara, mladi ratar iz Padine Dušan Kucharik je riješio da se oproba u povrtlarstvu - 2020. godine je zasadio bijeli luk na manjoj površini od oko polovine hektara. Iako je imao uslova da ode na fakultet, izabrao je da svoju energiju usmjeri u stvaranje nečeg svog.
Kako sam kaže, ta prva godina je bila "samo proba" kako bi sam sebi dao vremena da usvoji potrebna znanja o samoj kulturi kojom planira da se bavi, kao i na šta posebno treba obratiti pažnju. Uz registrovano poljoprivredno gazdinstvo, posla uvijek ima.
"Mi se kao proizvođači dugi niz godina uglavnom bavimo ratarstvom i sijemo pšenicu, kukuruz, suncokret i uljanu repicu na oko 100 hektara, a od nedavno radimo i sa prehrambenim makom kojeg smo ove godine zasijali na površini od oko osam hektara", započinje naš sagovornik dodajući da se ideja o povrtlarstvu i gajenju bijelog luka javila slučajno jer je želio da pomogne svojoj porodici i da bude koristan, a s obzirom na to da njegovom ocu nije bila potrebna dodatna pomoć na njivi, mladom Kuhariku je ostalo dosta slobodnog vremena koje je riješio da kvalitetno iskoristi tako što će se posvetiti proizvodnji bijelog luka.
"Krenuo sam prije tri godine i tada nisam ništa znao, te sam tu godinu iskoristio za učenje i hvatanje caka. Iskren da budem, ne sjećam se koliki je bio prinos, ali biješe nešto simbolično", kaže naš sagovornik.
Ono što se pokazalo kao dobra praksa je to da se bijeli luk sadi na površinama na kojima je prethodno bila zasijana pšenica. Prema riječima našeg sagovornika, to znači da čak dvije godine unaprijed morate da znate na kojoj parceli ćete koju kulturu saditi, odnosno sijati.
"Što se tiče predsjetvene pripreme, dobar rod se može očekivati ukoliko se zemljište prihrani sa oko 500kg NPK/ha. Takođe, u predsjetvenu pripremu treba uvrstiti i stajsko đubrivo koje se izuzetno dobro pokazalo i pozitivno uticalo na kvalitet i količinu roda", otkriva nam mladi povrtlar i dodaje da se tretmani prihrane ovog aromatičnog povrća moraju sprovesti bar dva puta u toku vegetacione sezone, a tretmani prskanja se vrše pet puta godišnje.
Proizvode dok uče: Studenti obrali i donirali uzgojeno povrće
"Kada dođe vrijeme sjetve, što je u mom slučaju oko 10. oktobra, izuzetno je važno da najbolja sjemena odnosno glavice budu ostavljene za sadnju. Što je sjetveni materijal kvalitetniji, bolji je i rod. Od sorti koristim isključivo novosadski Bosut", kaže naš sagovornik dodajući da je to sorta koju uglavnom koristi većina proizvođača bijelog luka jer se najbolje pokazala.
Kucharik kaže da je za bijeli luk jako važno da padne kiša u maju, jer se tada ova biljka glaviči, što je važno kada dođe vrijeme za njegovo vađenje u junu. Najbolje i najveće glavice ostavlja kao sjemenski materijal za sadnju sljedeće godine, ostalo sve proda na veliko.
"Kada sumiram utiske i brojke po pitanju prinosa, prošla godina je bila užasna iz razloga što se pojavila i prenamnožila lukova muha koja je trenutno, najveći neprijatelj bijelog luka. Prinos mi se skoro pa prepolovio. Zaista sam bio razočaran, ali nisam se dao obeshrabriti", kaže on dodajući da je sav rod prodao raznim otkupljivačima i to sve odjednom, bez magacioniranja, po cijeni od 2,40 KM/kg.
Cijena je proteklih godina je za bijeli luk dostizala 2,90 ali i 3,20 KM po kilogramu, ako je u pitanju veleprodaja.
Kucharik još uvijek nema dovoljno veliku površinu kako bi podmirio zahtjeve ozbiljnih kupaca, poput nekih većih trgovinskih lanaca, pa razmišlja da sljedeće godine posadi bijeli luk na površini od osam hektara. Radi i na tome, da obezbijedi i sistem za navodnjavanje kako bi osigurao dobar rod, ali i kvalitet svog proizvoda.
Posjeduje svu potrebnu mehanizaciju za ovu kulturu, poput vadilice i sijačice. Svoje usluge također nudi i ostalim kolegama proizvođačima i ističe značaj međusobne saradnje između svih njih.
"Kvalitet svog proizvoda osiguravam time što u širini od oko tri metra na obodima parcela gdje sam zasadio bijeli luk, svake godine sijem i pšenicu koja služi kao fizička barijera koja ga štiti od komšijskog prskanja, ali i fizičkog gaženja", otkriva korisnu "caku" naš sagovornik koju je naučio tokom svog iskustva u proizvodnji.
Tagovi
Autorica
