Tri porodice iz Velike Kladuše - tri uspješne priče o plasteničkoj proizvodnji

Mirsad Omeragić, Šaban Hušidić i Dragan Okanović sa svojim porodicama u okolici Velike Kladuše u plastenicima uzgajaju povrće, a u sklopu projekta "Integrirana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH", koji je finansirala Evropska unija. U ljetnim i jesenskim mjesecima prodaju papriku i paradajz, a tokom proljeća uzgajali su i prodavali sadnice i zelenu salatu. Za neke od njih je zarada od plasteničke prozivodnje jednaka ukupnom godišnjem iznosu invalidnine, piše europa.ba. 

Kako porodice potvrđuju, vrlo je teško uzgajati paradajz izvan plastenika. Jutarnja magla i rosa, zajedno s visokim podnevim suncem, oštećuju plodove biljaka.

Omeragići uspjeli prodati mnogo povrća

"Pokušali smo uzgajati povrće na otvorenom i zasijali smo barem dvostruko veću površinu od plastenika, međutim prinos je bio mnogo manji", kaže Mirsad koji je komšija sa Šabanom, a obojica dijele i sličnu sudbinu. Stradali su od mina u toku rata kao djeca. 

Mirsad Omeragić je stradao u blizini porodične kuće u području koje u to vrijeme nije bilo obilježeno kao minski sumnjivo područje. Nakon 13 operativnih zahvata u periodu od 6 mjeseci, Mirsad se oporavljao, a onda i oženio. On i supruga podigli su dvoje djece, kćerku koja sada ima 15 godina i sina od 19 godina.

"Ponosni smo na svoju djecu, dobro se ponašaju i zaista smo zahvalni", kaže Mirsad ponosno dodavši da se njihova kćerka brine o kući, a da je njihov sin zadužen za travnjak, ostavljajući roditeljima vrijeme da se brinu o domaćim životinjama i plasteniku. Manji dio proizvoda iz plastenika porodica Omeragić koristi za vlastite potrebe, a veći dio prodaje. "Ljudi dolaze ovdje i pitaju za proizvode, i mi smo uspjeli prodati mnogo", kaže Mirsad.

Hušidići od paradajza zaradili 1.300 - do kraja sezone još toliko?

Općina Velika Kladuša je na sjeveru zemlje, na granici s Hrvatskom, što ovdašnje proizvođače povrća čini dostupnim za zainteresovane kupce iz susjedne države. "Čovjek iz Hrvatske kupio je od nas paradajz i papriku u vrijednosti od 100 maraka", kaže Šaban, glava porodice Hušidić.

Šaban procjenjuje da su od proizvoda koje su prodavali od jula zaradili 1.300 KM, a nadaju se da će zaraditi još toliko do kraja sezone. "Zadovoljan sam zaradom, posebno imajući u vidu da je ovo prva godina da uzgajamo povrće u plasteniku", kaže Šaban koji je povrijeđen u minskom incidentu kada je imao samo 15 godina. Te iste godine izgubio je oca i brata, što je njegov oporavak učinilo još kompleksnijim. Šaban ima status civilne žrtve rata i prima invalidninu u iznosu do 200 KM, što je bio jedini izvor prihoda za porodicu. Zahvaljujući podršci kroz projekat,  porodica je prodajom povrća iz plastenika u ovoj sezoni udvostručila porodični prihod. "Moja invalidnina se potroši na račune. Zato držimo stoku i radimo druge sitne poslove. Ovaj dodatni prihod pomoći će nam da platimo školski pribor, odjeću za djecu i prevoz u školu", kaže Šaban.

I Dragan Okanović uspio je prodati sve sadnice 

Porodica Okanović još je jedna u općini Velika Kladuša koja je dobila poljoprivrednu opremu, plastenik sa sistemom za navodnjavanje i motokopačicu. Glava porodice Dragan, preživjeli od mine, proveo je cijelu proljetnu i ljetnu sezonu obrađujući zemljište i uzgajajući povrće. Njegov prvi proizvod bile su sadnice i uspio je sve prodati, a trenutno prodaje paradajz i papriku. 

Sezona berbe u kasno ljeto i potražnja za njihovim domaćim proizvodima je olakšala živote ove tri porodice. Njihov naporan rad omogućio im je jesenju pripremu djece za školu i domaćinstva za zimu, i vratio im mir.

Evropska unija, World Vision i UDAS, su podržali 10 porodica preživjelih od mina u partnerskim opštinama u proizvodnji povrća. Ovo je samo jedna od aktivnosti dvogodišnjeg projekta "Integrirana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH" čiji je cilj da obezbjedi socio-ekonomsko osnaživanje i integraciju žrtava mina i njihovih porodica u 11 opština ugroženih minama u BiH.