Prema riječima stručnjaka za povrćarstvo, najveći izazov u proizvodnji cvekle je ujednačeno nicanje, pa je zato neophodna pravilna i kvalitetna obrada i priprema zemljišta usitnjene strukture, kao i obilno zalivanje nakon sjetve. Evo na šta još treba obratiti pažnju da bi uzgajanje cvekle bilo što uspješnije.
Prema riječima savjetodavca za povrćarstvo Dragana Mijuškovića cvekla ima veće potrebe za toplinom i manje je otporna na hladnoću od drugog korijenastog povrća. Minimalne temperature potrebne za njeno klijanje su 6ºC-8ºC, a optimalna je oko 23ºC. Mijušković naglašava da visoke temperature mogu da doprinesu jakom rastu lisne mase, a to smanjuje rast korijena, a samim tim i prinosa. On dodaje da tek iznikle biljke podnose mrazeve do -4 ºC.
Najveći izazov u proizvodnji cvekle je, kako tvrdi Mijušković, ujednačeno nicanje, pa je zato neophodna pravilna i kvalitetna obrada i priprema zemljišta usitnjene strukture, kao i obilno zalivanje nakon sjetve. Cvekla ima izuzetne zahtjeve prema vlazi u početku vegetacije. Da bi sjeme cvekle počelo da niče ono mora usvojiti vlage i do 170% od svoje težine. Kada biljke porastu i dobro se ukorijene potreba za vodom se smanjuje. Ovo povrće najbolje uspijeva na plodnim zemljištima, dobre strukture, lakšim i ocjeditim, jer u takvim uslovima ono razvija dobro diferenciran i dubok korijen - pravilnog oblika.
Cvekla ima svoje mesto u plodoredu. Mijušković tvrdi da je najbolje da dođe na mjesto kultura koje rano ustupaju svoje mjesto na parceli. Ona najčešće dolazi poslije žitarica i grahorica. Odmah po skidanju tih usjeva obavlja se oranje na dubinu 25-30 centimetara, da bi se sa što manje napora zemljište pooralo i da bi se očuvala zemljišna vlaga. Poslije oranja se pristupa predsjetvenim agrotehničkim mjerama: tanjiranju, sjetvospremanju i drljanju, da bi se stvorio rastresit sloj. Prilikom tih operacija treba unijeti i dovoljne količine mineralnih đubriva. Pravilo je da se na lakšim zemljištima nađubri dobro zrelim stajnjakom u količini 30 tona po hektaru uz dodatak 80kg/ha dušika, 80 kg/ha kalijuma i 150 kg/ha fosfora. Na plodnim zemljištima nije neophodan stajnjak.
Sjetva cvekle može biti u dva roka, odnosno za ljetnu ili kasnu jesenju-zimsku potrošnju. Sjetva se obavlja na dubini 3-5 centimetara. Dubina sjetve zavisi od kvaliteta predsjetvene pripreme i stanja vodno-zračnog režima zemljišta. Ukoliko, zbog loših vremenskih prilika, ne uspijemo zemljište najbolje da pripremimo i ako je ono ostalo krupnije strukture, tada se parcela obilnije zaliva i sjetva se obavlja na dubinu 2-3 cm da se ravnomjerno nicanje ne bi dovelo u pitanje.
Razmak između redova može biti 60-70 cm ili manji 30-40 cm, a to zavisi od krupnoće korijena. Njega usjeva podrazumijeva niz operacija koje omogućavaju pravilan rast i razvoj cvekle, a samim tim i maksimalan prinos. Osim prorjeđivanja koje se obavlja kada se sjetva obavlja ručno na manjim površinama, značajna mjera je špartanje. Ta operacija se obavlja više puta tokom vegetacije da bi se u međurednom prostoru razbila pokorica, biljke disale i uništili eventualni ponici korova. Njega usjeva podrazumijeva i provođenje aktivne zaštite od korova, insekata i patogena koji mogu da ugroze proizvodnju tog povrća.
Cvekla za letnju potrošnju počinje da se bere kada dostigne prečnik 4-5 cm. Ipak, mnogo češća proizvodnja cvekle je za jesen i zimu i ona se u tom slučaju vadi, u zavisnosti od sorte i ranostasnosti, od septembra pa sve do pred mrazeve, zato što cvekla u fazi kada je koren već veliki i formiran ne može da podnese mrazeve i temperature ispod -3ºC. Koren se lako čupa, lišće se odseca do glave korena a koren se skladišti ili nosi na preradu.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor