Sadikovići godišnje proizvedu deset tona povrća

Plastenička proizvodnja je sve zastupljenija u našim krajevima i to s razlogom - prinos u plastenicima je nekoliko puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, a samim tim veći su i prihodi. Dodatna prednost je mogućnost razvoja i berbe kvalitetnog povrća tokom cijele godine, a zbog visoke cijene tog povrća van sezone plastenici mogu vrlo brzo vratiti uloženo i obezbijediti stalnu zaradu. Oko plasteničke proizvodnje ima više rada nego kod proizvodnje povrća na otvorenom, ali se uloženi trud i rad isplate. Prema riječima stručnjaka, postoji veliki potencijal da plastenička proizvodnja bude proširena na stotine hektara.

Plasteničkom proizvodnjom se bavi više od devet godina

O ovome svjedoči i primjer Ibrahima Sadikovića iz Velike Kladuše, koji se zajedno sa porodicom bavi sopstvenim uzgojem povrća u plastenicima. Ibrahim je inače 80%-tni ratni vojni invalid, a ovim poslom bavi se već više od devet godina.

"Sa proizvodnjom sam krenuo 2008. godine, kada sam uzeo jedan plastenik od 150 kvadrata vlastitim sredstvima. Nakon godinu dana dobio sam još jedan plastenik od 100 kvadrata kao donaciju od jedne fondacije. Onda sam se postepeno počeo širiti, uzeo sam još dva plastenika, a zadnji plastenik od 200 kvadrata sam dobio isto kao donaciju od jedne njemačke humanitarne organizacije, tako da sam proizvodnju u platenicima zaokružio na nekih 750 kvadrata", pojašnjava Ibrahim.

Na svom imanju ima pet plastenika

Trenutno, na svome imanju, Ibrahim ima pet plastenika, čija ukupna proizvodnja iznosi 750 m2. U plastenicima, Ibrahim uzgaja paradajz, papriku, krastavac, kupus na otvorenom, a u zimskom periodu špinat, blitvu, zelenu salatu i mladi luk. Veliki dio svojih proizvoda porodica Sadiković proda od kuće, dok su određene količine zastupljene po marketima na području Općine.

"Uglavnom svoje proizvode plasiram po marketima, a negdje oko 70% proizvoda prodamo na kućnom pragu", dodaje Ibrahim.

Godišnje proizvode deset tona povrća

Na godišnjem nivou, Ibrahim proizvede oko deset tona povrća što je velika količina, s obzirom na to da sve poslove obavlja on sa svojom porodicom. Prema njegovim riječima, najveći problem malim proizvođačima predstavlja nekontrolirani uvoz poljoprivrednih proizvoda sumnjivog kvaliteta.

"Na svome imanju imam registrirano poljoprivredno gazdinstvo. Proizvodimo otprilike deset tona povrća na godišnjem nivou. U zimskom periodu proizvodimo luk, špinat salatu. Sezona traje negdje oko pet do šest mjeseci. A pošto sam RVI, sve poslove obavljam sa svojom porodicom", priča Ibrahim.

Proizvodi iz plastenika porodice Sadiković su kvalitetni, a i cijene su pristupačne. Ibrahim ističe da zasada nema problema u prodaji istih.

"Jedino što nas sputava malo je taj uvoz nekvalitetne robe koji nam automatski obara cijenu, međutim moram dodati da za sada nemamo problema što se tiče plasmana naše robe", otkriva nam Ibrahim.

Slabi poticaji i malo radnika

Kad je u pitanju ovaj oblik proizvodnje, jedini poticaj dobija se od Kantonalnog ministarstva poljoprivrede i to u iznosu od 3 KM po kvadratnom metru plastenika. Sve veći problem, kod poljoprivredne proizvodnje, predstavlja i angažiranje radnika za određene poslove, jer većina mladih ljudi odlaze u inostranstvo što bi mogao biti veliki problem za cjelokupno društvo. Svojim primjerom, Ibrahim Sadiković pokazuje da je bez obzira na sve poteškoće, isplativo baviti se ovakvom djelatnošću, ali se mora obezbijediti kvalitet, jer to kupci znaju prepoznati.

Na pitanje kakvi proizvodi se mogu proizvesti u plastenicima, Ibrahim nam odgovara:

"U plastenicima je moguće proizvesti vrlo kvalitetno povrće, uz kontrolu klimatskih, hranljivih i ostalih uvjeta koji su potrebni za rast i razvoj biljaka. Zahvaljujući plastenicima moguće je jesti svježe povrće tokom cijele godine i tu proizvođači vide prednost, jer je cijena van sezone mnogo veća nego unutar sezone."

No, uprkos svemu,plastenička proizvodnja je sve popularnija i među mladim, urbanim ljudima, koji iz želje da proizvode zdravu organsku hranu pokreću proizvodnju malog obima za svoje privatne potrebe. Ovakav trend aktuelan je i u svijetu. U našoj zemlji plasteničkom proizvodnjom su obuhvaćene tek manje površine, iako su kapaciteti za njen razvoj puno veći.

Foto: Arhiv porodice Sadiković