Prinos graha zavisi od pravilnog sklopa sjetve

Proizvođači graha često griješe pri određivanju sklopa sjetve, jer siju manje zrna, a prinos umnogome zavisi od broja biljaka po jedinici površine. Kako objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede, Srđan Vidanović, niski sitnozrni grah uzgajan u čistoj kulturi, najviše rađa kada je sklop 500.000 biljaka po hektaru. Za sorte srednjekrupnih zrna, a takva je većina naših, preporučuje se 400.000 biljaka po hektaru, dok je za visoke sorte, koje se uzgajaju uz potporu i drugačije siju, neophodan sklop od 285.000 do 300.000 biljaka po jednom hektaru.

Niske sorte siju se u redove i pantljike

Način sjetve zavisi od toga je li je riječ o niskim ili visokim sortama graha. Ukoliko sijemo niske sorte, sjetva se obavlja strojno, u redove ili na manjim površinama, odnosno ručno u kućice. Da bi sklop bio 400.000-500.000 biljaka po hektaru, međuredni razmak mora biti 45-50cm, dok je rastojanje u redu 4-4,5 cm. Prilikom ručne sjetve, u kućice, razmak je 50 x 25-30cm, ali tako da se u svakoj razvije 5-6 biljaka. Niski grah se može sijati i u pantljike, a to daje naročito dobre rezultate.

Sjetva u pantljike (dvoredne, troredne, čeveroredne ili višeredne) zapravo je sjetva u redove. Pri tome je razmak između redova manji (10-30 cm), a između pantljika veći (35-70 cm). Na taj se način dobije staza s koje se u redovima njeguje, odnosno omogućeno je korištenje odgovarajuće mehanizacije. 

Visoke sorte sijati u kućice

Visoki grah se sije u kućice, u koje se položi 6-8 zrna. Međuredni razmak je 70 centimetara, dok je razmak između kućica u redu 35-40cm. Međutim, postoje i drugi načini uzgajanja, na primjer špalirni, ali je on slabije zastupljen. Po hektaru je obično potrebno 100-180kg kvalitetnog sjemena u zavisnosti od krupnoće zrna i sorte graha kao i načina sjetve. Tokom vegetacije ovog graha neophodno je preduzeti mjere njege i zaštite. Ukoliko je sjetveni sloj zemljišta isušen, bez dovoljno vlage za nicanje, površina se može povaljti glatkim valjcima. S druge strane, pokorica nastala krivicom proizvođača uslijed gaženja koja otežava nicanje ili usled jakih pljuskova uništava se lakom drljačom i pri tome se pazi da se ne oštete nježni ponici.

Prihrana dušikom samo na lakopropusnim zemljištima 

Prva kultivacija se obavlja pažljivo do 10 centimetara dubine, od faze prvog do faze drugog stalnog lista. Naredne kultivacije trebaju biti pliće, ali se procjenjuje jesu li korisne ili će nanijeti štetu dobro razvijenom usjevu. Prihranjivanje dušičnim đubrivima se savjetuje samo u pojedinim slučajevima, kada se grah uzgaja na lakim i propusnim zemljištima, iz kojih se brzo ispire dušik. Prihrana ovim elementom neophodna je i ukoliko je u prvom dijelu vegetacije hladno i kišovito vrijeme, pa ga biljke slabo usvajaju i gube boju.

Pravilno navodnjavanje - stabilan prinos

Srđan Vidanović podsjeća na to da je grah veliki potrošač vode, tako da se bolji i stabilniji rod postiže pravilnim navodnjavanjem. Procjenjuje se da je u našim uslovima biljkama graha neophodno oko 350 milimetara vode tokom vegetacije. Ako se navodnjava, prvo zalivanje je obično poslije 3-4 sedmice nakon nicanja, a drugo je početkom cvjetanja, dok naredno najviše zavisi od količine padavina i temperature.

Dobar predusjev za svako zemljište

Na kraju treba reći i to da se na istoj površini grah može uzgajati tek nakon tri godine, prvenstveno zbog pojave bolesti. Ovoj povrtlarskoj kulturi pripada drugo mjesto u plodoredu, poslije biljaka đubrenih stajnjakom. On je dobar predusjev na svakoj njivi, jer zemljište zadržava dobre fizičke osobine, bogato je dušikom i nema korova. Kao predusjevi grahu najviše odgovaraju strna žita, kukuruz, krompir, kupus, cikla, luk i paradajz iz direktne sjetve.