Tikvica se najviše uzgaja na otvorenom polju, ali takođe i kao rani usjev, preko rasada na otvorenom polju ili u zaštićenom prostoru. Za ranu proizvodnju potrebno je proizvesti rasad u toplim lejama ili plastenicima.
Proizvodnja tikvica u zaštićenom prostoru omogućava njihovo brže napredovanje zato što su im obezbjeđeni stabilni uslovi i više temperature, koje su njima neophodne za njihov rast i razvoj. Plodovi sazrijevaju dosta ranije, u odnosu na one koji se uzgajaju na otvorenom, što omogućava i bolju cijenu. Velika prednost je i to što je u plastenicima uglavnom riješeno pitanje navodnjavanja jer tikvicama treba dosta vode u toku vegetacionog perioda.
Ovo je najintezivniji oblik povrćarske proizvodnje i ima visok biološki i ekonomski značaj. To praktično znači da ovaj vid proizvodnje osigurava kontinuitet u snabdijevanju tržišta svježim tikvicama (i svim drugim vrstama povrća) u jesenjim, zimskim i proljetnim mjesecima. Takođe, značaj se ogleda u tome što se ovako proizvedeno povrće koristi za proizvodnju rasada, za zaštićeni prostor i za otvoreno polje. Kako navode u prekograničnom projektu - "Novi načini uzgoja povrća na okućnicama u cilju stvaranja dodatnog prihoda i samozapošljavanja u prekograničnoj ruralnoj oblasti" - prilikom planiranja vremena proizvodnje u zaštićenom prostoru mora se voditi raĉuna o zahtjevima biljaka za toplinom, vodom, osvjetljenjem, ishrani i pravilnoj smeni usjeva u plodoredu.
Za ranu proizvodnju, tikvice se proizvode u zaštićenom prostoru, gdje se uzgajaju kao drugi usjev i to poslije salate i mladog luka. Uslovi uspijevanja za tikvicu su sljedeći - što se temperature tiče, ova povrćarska vrsta je toploljubiva, a što određuje vrijeme sjetve. Ovom usjevu za klijanje i nicanje potrebna je temperatura iznad 12°C. Optimalna temperatura za rast i razvoj je u granicama između 25 i 30°C. Pad temperature ispod 5°C, kao i izrazito kolebanje temperature, utiču nepovoljno na njihov razvoj i sazrijevanje plodova. Slabi mrazevi u proljeće mogu potpuno da unište mlade biljke.
Variranja temperatura u plasteniku utiče na opadanje cvjetova i zametnutih plodova pa je neophodno voditi raĉuna o vremenu sjetve u datim klimatskim uslovima.
Ovaj usjev najbolje se razvija na dubokim i strukturnim zemljištima, poput černozema i aluvijuma. Za proizvodnju u zaštićenom prostoru najpogodnije su klasične tikvice (Cucurbita pepo L) zbog relativno kratke vegetacije i sukcesivnog i intenzivnog formiranja plodova.
U visokim objektima tikvice se najčešće uzgajaju kao drugi usjev, poslije salate. Proizvode se iz rasada (saksije) koji je spreman za rasađivanje u fazi dva do četiri lista. Sadnja se obavlja krajem februara ili početkom marta, a ako u objektu nema grijanja, onda krajem marta. Razmak sadnje je 100×50 cm ili 120x80 cm.
Kada je voda u pitanju, tikvice formiraju veliku vegetativnu masu u kratkom vremenskom periodu pa imaju velike zahtjeve za vlagom, naročito u fazi cvjetanja i plodonošenja. U fazi klijanja i nicanja, tikvicama je potrebna obilnija vlažnost zemljišta. U fazi intezivnog formiranja korijena i nadzemne mase, zahtjevi za vodom su umjereni. Potrebe ovog povrća za vodom zavise od faze razvoja biljaka.
Kada je u pitanju usvajanje hranjivih materija i đubrenje, tikvice imaju visoke zahtjeve. Veoma povoljno reagiraju na unos komposta i to pet do osam kg/m2 . Hraniva unositi u prihrani, prije cvjetanja i u fazi plodonošenja. Preporučene količine su 30g/m 2 azota, 15g/m 2 fosfora i 70 g/m 2 kalijuma.
Tikvica se najviše uzgaja na otvorenom polju, ali takođe i kao rani usjev, preko rasada na otvorenom polju ili u zaštićenom prostoru. Za ranu proizvodnju potrebno je proizvesti rasad u toplim lejama ili plastenicima. Sjetva za rasad obavlja se početkom marta i pri tom rasad se proizvodi u posudama prečnika 10 -12 cm. Rasađivanje se obavlja početkom maja na otovorenom polju, a pristiže 15 - 20 dana ranije nego usjev iz direktne sjetve.
Kada je njega ovog usjeva u pitanju, ako se sjetva obavlja u kućice, gdje se sije četiri do pet sjemenki, tada je nakon nicanja potrebno izvršiti prorjeđivanje. Ono se obavlja zajedno sa okopavanjem u fazi formiranog drugog lista, kada se ostavlja samo jedna dobro razvijena biljka, a ujedno se obavlja i ogrtanje čime se pospješuje razvoj adventivnih korijena.
Međuredno okopavanje obavlja se sve dok se ne oštećuju biljke. Zalivanje usjeva obavlja se po potrebi, a naročito je potrebno za vrijeme zametanja plodova, ukoliko se javi nedostatak vlage zajedno sa visokim temperaturama. Prihranjivanje biljaka u početku cvjetanja daje dobre rezultate, naroĉito ako nije unošeno organsko đubrivo.
I na kraju, berba se obavlja u tehnološkoj zrelosti, kada su plodovi dužine 12 - 20 cm. Da bi se formirao što veći broj kvalitetnih plodova, potrebno je ubiranje svaki ili svaki drugi dan, uz odstranjivanje prezrelih plodova koji zaustavljaju rast novoformiranih. Sa jedne biljke može da se dobije 15 - 20 plodova, a kvalitetan usjev daje prinos 2,5 - 4,0 kg/m2 .
U niskim tunelima proizvodnja je nešto kasnija. Sadnja se obavlja krajem marta ili početkom aprila. Krajem aprila obavlja se intenzivnije provjetravanje objekta, a izmedu 5. i 10. maja, folija se skida (u zavisnosti od spoljašnje temperature). Berba počinje u drugoj polovini maja i traje do kraja jula. Obavlja se svaki ili svaki drugi dan, a prinos se kreće od četiri do pet kg/m2.
Tagovi
Autor
