Plodoredom spasite baštu: Šta kažu knjige, a šta je pokazala praksa?

Koliko ste puta uvidjeli da postoji manje ili veće razmimoilaženje literature i prakse kad je riječ o proizvodnji povrća? Sigurno više od jednom i naročito kad se radi o literaturi pisanoj prije više desetina godina. Autorici je došla pod ruku jedna knjiga pod nazivom "Bakine kućne tajne", grupe stranih autora, izdavača Mladinske knjige, Beograd, godine 2005. Mada vam naslov može sugerisati da se radi o hobi vrtlarstvu, zapravo se radi o korisnoj literaturi.

Ipak neke njene savjete smo htjeli da provjerimo sa Dragicom Ristić iz Novog Sada, profesoricom biljne proizvodnje i praktične nastave u penziji koja iz iskustva održavanja školske ekonomije može da potvrdi ili opovrgne neka "utvrđena pravila povrtlarstva". Najvažnije je baštu sačuvati od patogena i štetočina, a doprinijeti razvoju krupnih i sočnih plodova. Tome može u mnogome pomoći plodored.

Kako uzgajati baštu na zemlji lošeg kvaliteta?

"Svaka biljka izvlači iz zemlje određene hranljive materije. Ako bismo svake godine na isto mjesto sadili jednu biljku, tada bi zemlji s vremenom počele da nedostaju upravo hranljive materije koje ta biljka najviše crpi... Među 'jake potrošače' ubrajaju se paradajz, krompir, kelj, karfiol, pupčar, celer, praziluk, kukuruz, krastavac, tikvica i bundeva", navodi se u pomenutoj knjizi.

Savjeti i iskustvo

Kako da izmjenom povrtnih kultura iskoristimo hranljive materije, a ne iscrpimo zemljište i usput "otežamo život" štetočinama. Evo dobrih savjeta plodoreda prema "Bakinim kućnim tajnama":

• Umjesto trogodišnje izmjene povrtnih kultura efikasna je i četverogodišnja izmjena. U tom slučaju se u četvrtoj gredici primjenjuje zelenišno đubrivo, a sljedeće godine povrće koje je jak potrošač

"Povrtlarski plodored je specijalni plodored, uvijek se kombinuje sa ratarskim. Također, između je dobro posaditi ljekovito bilje, poput bosiljka, nevena, onda od cvijeća kadificu, dragoljub za zemljišne nematode", kaže Ristić i dodaje da od zelenišnog đubriva na velikim površinama je dobra i uljana repica koja se može sijati i u proljeće, a koja ima sposobnost da hranljive elemente translocira iz dubljih u pliće slojeve. Iako je najbolji stajnjak i zaoravanje žetvenih ostataka kao organska materija, na manjim površinama, to bi bio kompost i lisnjak.

• Paradajz je biljka koja je tolerantan na monokulturu. Može se više godina zaredom kultivisati na istom mjestu.

"Da - u teoriji, ali je najbolje za svaku biljku da promijeni mjesto zbog boljeg prinosa i izbjegavanja štetočina."

• Jagode također ostaju tri godine u jednoj gredici.

"Tačno, to je višegodišnja biljka, a zašto tri godine, jer se poslije tri godine smanjuje prinos", ističe naša sagovornica.

• U poređenju s njima, mrka, mladi krompir, peršun, krastavac i grašak prave su ptice selice, jer je najbolje svakih 6 godina zasaditi ih u istoj gredici

"Dakle, ne mogu se saditi na istom zemljištu jer postoje zemljište štetočine poput nematoda koje bi napadale ove biljke, a tu su i gljivična oboljenja i trulež."

• Porodica krstašica ne podnosi se sa srodnim vrstama. Nepovoljan plodored, prema tome, jesu rotkva, rotkvice, kelerabe i sve kupusnjače

"Sve što je srodno, treba izbjegavati da bude predusjev. Naročito kod krstašica (ime zbog svoja četiri krunična lista u poziciji krsta) odnosno kupusnjača koje sve imaju iste bolesti", kaže ova profesorica i dodaje da je plodored izuzetno bitan gdje god je moguć jer se pojedine štetočine šire i na kulture koje ranije nisu napadale, kao što je vidjela grinje na vinovoj lozi i cikade na ljekovitom bilju.

Pravilo dobrih i loših ne važi?

Pored plodoreda, značajnu ulogu mogu da imaju i dobre i loše komšije koje bi tjerale štetne insekte, a o kojima smo ranije više pisali. Kako se navodi u "Bakinim kućnim tajnama", kupusnjače i zelena puter salata odgovaraju gotovo svom povrću - kupusnjače se jedino ne slažu s krompirom, bijelim i crnim lukom, a peršun i celer nisu nikako dobri za zelenu puter salatu. Krompir je izbirljiv, te se slaže sa grmolikim mahunarkama i kelerabom. Mahunarke su dobar komšija krastavcu, kelerabi, rotkvici, rotkvi, celeru i špinatu. Paradajz se slaže sa grmolikim mahunarkama, bijelim lukom, puter salatom, prazilukom, mrkvom i rotkvicom.

Međutim, iskustvo Ristićeve nije baš tako pokazalo.

"Na primjer, probala sam da sadim mrkvu pored crnog luka jer tjera lukovu muhu. Međutim, dok je mrkva sporo nicala - 21 dan, lukova muha je napala luk", otkriva profesorica u penziji i dodaje da oni koji se bave organskom proizvodnjom ističu da ovo pravilo dobrih i loših komšija ipak važi.

Šta je vaše iskustvo pokazalo, pišite nam u komentarima ispod teksta

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor