Grah se često sije na najsiromašnijim parcelama jer u narodu prevladava mišljenje da ga ne treba đubriti. Ovo je samo jedna od grešaka.
Niski prinosi graha su posljedica činjenice da je najveća površina pod tim povrćem skoncentrisana na malim parcelama u porodičnim gazdinstvima. Kako tvrdi savjetodavka Violeta Veličković, primjetno je blago smanjenje površina pod grahom te dodaje da su razlozi neadekvatnih i niskih prinosa različiti, a mi ćemo pobrojati najčešće greške koje prave uzgajivači tog povrća.
Grah se često sije na najsiromašnijim parcelama jer u narodu prevladava mišljenje da ga ne treba đubriti. Međutim, za ostvarivanje visokog prinosa zemljište mora na odgovarajući način da bude obezbjeđeno hranivima. Veličkovićeva naglašava da količina hraniva zavisi od agrohemijske analize i planiranog prinosa. Prema podacima u stručno-naučnoj literaturi govore da za proizvodnju graha treba obezbjediti 40-60 kilograma azota po hektaru, zatim 70-90 kg/ha P2O5 i 80-100 kg/ha K2O.
Osim toga što proizvođači ne đubre usjev, oni često za grah i biraju najzakorovljenije parcele. To neminovno dovodi do pada prinosa. Korištenje nesortnog i neispitanog sjemena je takođe čest uzrok smanjenja prinosa. Mnogi proizvođači sjetvu ne obavljaju na osnovu klijavosti, apsolutne težine i planiranog broja biljaka, već odokativno siju 80-90 kilograma sjemena po hektaru. To najčešće dovodi do manjeg broja biljaka na parceli. Količina upotrebljenog sjemena zavisi prije svega od apsolutne težine. Ona se kreće od 274-405 grama. Zato je za planiran broj biljaka od 420.000 po hektaru neophodno 150-190 kg/ha sjemena.
Izmjenom načina uzgoja kukuruza, smanjeno je uzgajanje graha kao međuusjeva, a povećane su površine pod čistim usjevom. Nažalost, i dalje se koriste odomaćene populacije i nesortno sjeme za sjetvu. Na takav način se posije oko 40% površina pod grahom.
Kukuruz, grah i tikvice - tri sestre koje si međusobno pomažu
Za ostvarivanje visokih prinosa sjetva sorti determinantnog rasta (čučavci) namijenjene uzgoju u čistom usjevu, mora biti sa međurednim razmakom od 45-50 cm. Sjetvom na međuredni razmak od 70 cm ne obezbjeđuje se adekvatan vegetacioni prostor, biljke ne sklope redove u cvjetanju, a u usjevu je niža relativna vlažnost vazduha, pa je samim tim smanjena i oplodnja.
Zaštiti usjeva se često pristupa neadekvatno. Povrćari često upotrebljavaju herbicide koji se koriste u soji sa istim količinama aktivne materije po hektaru. Grah je osjetljiviji od soje na te koncentracije i često se javljaju ožegotine i smanjen prinos.
Tagovi
Autor