Od štetočina najveće ekonomske štete na lukovima čini lukova muha. Javlja se u rano proljeće izlijeganjem larvi koje se ubušuju u stabljike i hraneći se prave velike štete.
Porastom temperature javlja se opasnost od napada lukove muhe (Delia antiqua). Odrasli oblici ove štetočine su bezopasni, ali su njihove larve veoma proždrljive. Čine štete na raznim vrstama lukova poput crvenog luka, češnjaka, poriluka i ljutike, takođe napadaju i cvijeće s lukovicama poput narcisa ili tulipana. Ipak, najveće štete zabilježene su na crvenom luku u čijim zasadima dolazi do masovne pojave i velikih šteta.
Lukova muha je jedna od najopasnijih štetočina koji prijete bilo proizvodnji tog povrća u malim vrtovima ili u većim zasadima. Javlja se uglavnom u proljetnim mjesecima kada je prisutna veća vlažnost nego inače. Napada još nerazvijene biljke koje nisu otporne i ne mogu se same zaštititi od vanjskih uticaja.
Najopasnija je prva odnosno proljetna generacija jer napada nerazvijene biljke, a najveće štete pravi larva hraneći se sadržajem unutar stabljike. Na oštećenim mjestima javljaju se gljivice čađavice koje mogu dovesti do truljenja.
Zaražena biljka polako počne venuti, listovi požute, a središnji listovi se počnu sušiti. Larve lukove muhe se zavlače u biljku, a često ih u jednoj zna biti i preko 50. Međutim, dovoljna je samo jedna larva kako bi došlo do truljenja stabljike.
U našim klimatskim uslovima, ova štetočina ima 2 - 3 generacija godišnje. Prezimljuje kao lutka u tlu, a leti u drugoj polovini aprila sve do prve polovine maja. Destak dana nakon početka leta ženka odlaže jaja između listova, na vrat korijena i u samu lučicu ili na tlo u blizini luka. Tokom nekoliko dana ženka može odložiti od 50 do 100 jaja. Sedmicu dana kasnije izlegu se larve koje se odmah ubušuju u mlade stabljike i intenzivno se hrane. Zbog njihove ishrane lišće žuti, vene i suši se. Nakon 15 do 20 dana intenzivne ishrane larve se izvlači iz biljke i kukulji u tlu ili čak i u lukovici.
Stadij kukuljice traje 2 sedmice nakon čega izlijeće odrasla muha druge generacije čije larve prave manje štete jer je luk već dobro razvijen. Druga generacija može napraviti veće štete na poriluku.
Prva i osnovna mjera je plodored, a preporučuje se ne saditi lukove na isto mjesto 4 godine. Treba ga saditi najmanje 400 m od susjednih zasada luka i mjesta gdje su bili posađeni prošle godine. Luk od ove štetočine možemo zaštititi i čupanjem ili odstranjivanjem zaraženih dijelova te ranijom ili kasnijom sjetvom.
U zasade se preporučuje postaviti žute ljepljive ploče ili posude. Takođe i prekrivanje manjih površina zasada paučinastom folijom smanjuje napad od ovih štetočina. Preporučuje se pored luka saditi biljke koje svojim mirisom tjeraju lukovu muhu poput kamilice, mrkve, celera, mente i paradajza. Mogu se koristiti i biljne supstance koje imaju intenzivan miris poput pelina, duhana, mljevene paprike, maslačka, ružmarina, mente i četinara.
Tagovi
Autorica
