Kako uzgajati bukovače?

Bukovača (Pleurotus ostreatus) je veoma ukusna jestiva gljiva koja se odlikuje visokom hranjivom vrijednošću. Sadrži dosta proteina koji su po svom sastavu slični životinjskim proteinima. Odlikuje se i malom količinom masti te je odlična kao dijetalna hrana. U svom sastavu ima niz vitamina i mineralnih materija. Od davnina Kinezi bukovaču koriste u ishrani i kao ljekovitu gljivu koja jača imunitet.

Visoki prinosi i otpornost na bolesti

Na našem području bukovača se spontano nalazi u prirodi, raste u jesen i ranu zimu. Česta je u listopadnim šumama gdje se, najčešće tokom jeseni, može vidjeti na panjevima bukve, breze, graba, topole, vrbe i sličnih vrsta. Javlja se i na voćkama. Prvenstveno se javlja na mrtvom drvetu, a ukoliko se pojavi na živom drvetu to je znak da je drvo zbog nečega oslabilo.

Klobuk gljive je širine od 5 do 20cm. Boja gljive zavisi od temperature i starosti gljive. Na nižim temperaturama klobuk je tamnije boje, a sa starošću gljiva postaje tamnija. Kod mlade gljive, rub klobuka je savijen prema dolje, kasnije se izravnava i zatim se savija prema gore. Meso gljive je bijele boje, ugodnog mirisa i okusa. Bukovača se može proizvoditi tokom cijele godine u kontrolisanim uslovima u kratkom ciklusu proizvodnje i na malom prostoru. Odlikuje se visokim prinosom i otpornošću na različite bolesti i štetočine.

Kako pripremiti supstrat?

Može da se gaji na različitim supstratima. Prvobitno je gajena na drvenim oblicama listopadnog drveća, dok se danas najviše gaji na pripremljenim supstratima. Za pripremu supstrata najčešće se koristi slama žitarica (pšenična, zobena, ječmena slama), livadsko sijeno, kukuruzovina i slični celulozni materijali. Ovakve supstrate micelij brže prorasta nego drvo i postižu se veći prinosi. Slama koja se koristi u proizvodnji treba da je suha, zdrava, sjajna, žuta, bez znakova truljenja i prisustva plijesni te ne smije sadržavati zemlju. Potrebno ju je usitniti na 2 do 5cm. Slama se može kombinovati i sa drugim materijalima:

• 80% slama i 20% sijena ili piljevine
• slama i 30 do 70% kukuruzni oklasci
• slama i 25 do 50% kukuruzovine
• slama i 10 do 30% slame soje ili graška.

Treba napomenuti da je pšenična slama najbolji izbor jer stvara idealne uslove za razvoj micelija. Ukoliko se supstrat radi u kombinaciji sa nekim drugim materijalima, treba kontrolisati ph. Supstrat treba biti neutralan ph7.

Supstrat (slama) se priprema termičkom obradom jer je potrebno izvšiti njegovu dezinfekciju. Najčešće se vrši kuhanje slame na 100°C oko pola sata ili prelivanje vrelom vodom temperature 60 do 65°C. U vreloj vodi slama ostaje potopljena 24 sata. Nakon toga se vadi na foliju i prekriva drugom folijom i ostavi da se temperatura slame spusti ispod 30°C. Vlaga supstrata treba da bude 60 do 65%. Nakon toga se vrši zasijavanje micelija.

Postupak zasijavanja micelija

Optimalna temperatura supstrata je 25 do 28°C. Viša temperatura ubija micelij. Zasijavanje micelija se vrši u plastičnim vrećama. Težina vreća je do 25kg. Ljeti težina vreća treba da je ispod 20kg zbog opasnosti samozagrijavanja unutrašnjosti supstrata i ugibanja micelija. Kutove vreća je potrebno malo odsjeći kako bi suvišna voda izašla iz supstrata. Plastične vreće mogu se perforirati prije stavljanja supstrata. Isjeku se rupe promjera 1 do 1,5cm na svakih 10cm. Ako se plastične vreće perforiraju prije stavljanja supstrata, potrebno je obratiti pažnju na vlagu u supstratu tokom prorastanja. Ukoliko se plastične vreće ne perforiraju, u vreći se zadržava potrebna vlaga tokom procesa prorastanja i tek nakon toga je potrebno napraviti otvore kroz koje će prorasti gljive. Ako se vreće ručno pune, na svaki sloj supstrata stavlja se sloj micelija. Na 16 do 18kg supstrata dovoljno je 0,5l micelija.

Proces prorastanja

Prorastanje je faza koja se može odvijati u istoj prostoriji u kojoj se odvija i plodonošenje. Međutim, ako se radi samo sa jednom prostorijom, potrebno je mjesec dana čekati da prođe plodonošenja, što dovodi do gubitka u proizvodnji. Najbolje je imati dvije prostorije, jednu za prorastanje i drugu za plodonošenje. Na taj način imamo kontinuiranu proizvodnju. Razmak između vreća treba biti 5cm zbog nesmetane cirkulacije vazduha.Temperatura vreće tokom prorastanje treba biti 25 do 28°C. Zavisno od soja, prorastanje traje 18 do 20 ili 30 dana.Tokom ovog perioda nije potrebna svijetlost i vlaga. Nakon što micelij proraste vreću, masa supstrata pobijeli i vrši se šokiranje vreće. Temperatura prostorije se naglo spušta do 14°C kako bi se u unutrašnjosti vreće postigla temperatura od 16°C. Nakon toga vreće se prebacuju u prostoriju za plodonošenje.

Plodonošenje i berba

U prostoriji za plodonošenje temperatura vreće se povećava na 17°C i u ovoj fazi, za normalan rast, bukovača zahtijeva svijetlost i vlagu. Ukoliko na vrećama nisu probušene rupe, sada je trenutak da se one naprave. Vlaga u prostoriji treba biti oko 90%. Potrebno je obezbijediti adekvatno osvjetljenje i ventilaciju. Razmak između vreća u redu je 40cm. Od zasijavanja do prve berbe prođe 25 do 30 dana. Plodovi dospijevaju u talasima svake dvije sedmice. U prva tri talasa ubere se 70% prinosa. Pravi moment berbe je kada se klobuk ispravi. Obično sojevi bukovače rastu u buketu koji se beru kada se većina klobuka izravna.

Bukovača daje prinos 25% od težine supstrata. Ubrana se može čuvati na temperaturi 3 - 4°C tokom 5 dana. Takođe, bukovača može da se zamrzava, marinira i konzerviše na druge načine.

Foto: depositphotos.com; Toomler