Pravilnim čuvanjem u optimalnim uslovima možemo povrće koristiti kroz duži vremenski period u svježem stanju i na taj način očuvaćemo vitamine, minerale i druge korisne materije koje povrće sadrži.
Kako bi smo očuvali plodove povrća što duže svježim koristimo razne načine skladištenja. Pravilno čuvanje svježih plodova ima istu važnost kao uzgoj i berba. Da bi što duže očuvali plodove svježim, posebna pažnja se posvjećuje uslovima čuvanja i vrijednostima temperature, vlage, ventilaciji, osvjetljenu i drugim parametrima. Optimalni uslovi čuvanja omogućiće da plodovi povrća sačuvaju svježinu, ostanu zdravi i sačuvaju korisne materije što duže.
Plodovi povrća koje ćemo skladištiti trebaju biti svježe ubrani, zdravi, bez znakova oboljenja, oštećenja od štetočina, na njima ne smije biti mehaničkih povreda. Plodovi koji su prezreli i oštećeni na bilo koji način se teže čuvaju i brzo propadaju.
Svježe ubrani plodovi su bogati hranjivim materijama, a stajanjem se ubzava proces razlaganja tih materija i propadanja plodova.
Prilikom čuvanja odvojiti povrće od voća. Obratiti pažnu da plodovi nekih voćnih i povrtarskih kultura ispuštaju veće količine etilena, gas koji ubrzava proces sazrijevanja plodova voća i povrća. Etilen dovodi do ubrzanog dozrijevanja, omekšavanja plodova, gubitka hlorofila, izmjene okusa. Dejstvo etilena se najčešće primjeti ako se jabuke čuvaju sa ostalim voćem i povrćem.
Osim jabuka, velike količine etilena ispuštaju kruške, dinje, breskve, nektarine, paradajz. Zbog sadržaja etilena u vazduhu veliku pažnju treba posvetiti ventilaciji i vrsti voća i povrća koja se zajedno skladište. Zbog uticaja etilena na zelenoj salati se veoma brzo pojavljuju smeđe pjege. Na etilen su veoma osjetljivi: zelena salata, blitva, paprike, krastavci, lisnati kelj, patlidžani, grah, mrkva.
Treba znati da su plodovi povrća koji sadrže veće količine vitamina C podložni bržem propadanju i trulenju.
Mjesto na kome se čuvaju plodovi treba biti čisto i dezinfikovano, bilo da se radi o frižideru ili ostavi, podrumu, skladištu. Plodovi se bolje čuvaju na nižim temperaturama jer one usporavaju isparavanje (gubitak vode), uvenuće plodova i razvoj prouzrokovača truleži.
Osim jabuka, velike količine etilena ispuštaju kruške, dinje, breskve, nektarine, paradajz.
Zahtjevi pojedinih vrsta povrća prema sadržaju vlage u vazduhu je različit. Neke vrste zahtjevaju visoku vlažnost, dok druge zahtjevaju nisku vrijednost vlažnosti vazduha.
Na sobnoj temperaturi mrkva može da se čuva samo jednu sedmicu. To je povrtna vrsta koja može da se čuva na različite načine. Najlakši način je čuvanje mrkve u perforinamim kesama ili u kutijama sa vlažnim pijeskom. Mrkva može da se čuva potoapanjem u rastvor gline. Pojedinačne mrkve se ostave da se osuše poslije potapanja i nakon toga se pakuju u kutije.
Optimalna temperatura za čuvanje mrkve je 1 ili 2ºC, a optimalna vlažnost se kreće od 80 do 85%. Mrkva može da se ostavi i na gredici gdje je rasla pod uslovom da nije visok nivo podzemne vode i gdje ne može doći do plavljenja. Višak vode će dovesti do trulenja i propadanja. Gredica sa mrkvom se prekrije slamom, sijenom ili lišćem kako bi se mrkva zaštitila od veoma niskih temperature.
Glavice crvenog luka koji je namjenjen čuvanju trebaju biti zdrave, bez oštećenja, simptoma oboljenja. Prilikom vađenja i manipulacije glavice crvenog luka ne bacati, jer dolazi do nagnječenja što će dovesti do propadanja glavica.
Nakon vađenja glavice je potrebno očistiti, ukloniti višak korijena (ne uklanjati korijen u potpunosti), ostaviti 2 do 3cm stabljike. Glavice osušiti i čuvati u gajbicama, mrežastim ili papirnatim vrećama. Ukoliko želimo crveni luk možemo čuvati tokom zime u ispletenim vijencima. Niske temperature i visoka vlažnost dovode do omekšavanja glavica crvenog luka. Luk treba čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu. Svjetlost će vremenom dovesti do gubitka karakterističnog okusa i luk će postati gorak.
Glavice bijelog luka trebaju biti zdrave, osušene. Bijeli luk se može čuvati u ispletenim vijencima ili se nakon čišćenja čuva u mrežastim vrećicama, gajbicama. Temperatura u skladištu ne smije pasti ispod -3ºC zbog opasnosti od izmrzavanja.
Za čuvanje odabrati zdrave i čvrste glavice kupusa. Kupus može da se dugo čuva na niskim temperaturama, ali ga treba zaštititi od izmrzavanja. Već sedmicu dana nakon berbe glavice kupusa gube vlagu. U frižideru, zamotan u foliju, kupus može da se očuva i do 2 sedmice. Na isti način se čuva i glavati kelj.
Na etilen su veoma osjetljivi: zelena salata, blitva, paprike, krastavci, lisnati kelj, patlidžani, grah, mrkva.
Paprike se kraće vrijeme mogu čuvati u sviežem stanju i to u frižideru ili hladnijoj prostoriji. Duže se čuvaju plodovi koji imaju peteljku nego oni bez peteljke.
Povrće poput zelene salate, blitve, lisnatog kelja, raštike, špinata najbolje je nakon čišćenja i pranja dobro prosušiti od viška vode na listovima. Ovakvo povrće se može dugo čuvati u posudama sa vakumom ili vakum vrećicama.
Paradjz se ne treba čuvati u frižideru već na sobnoj temperaturi. Ne treba brati prezrele plodove ako želimo paradajz čuvati. Samo prezreli i mekani plodovi mogu kratko da se čuvaju u frižideru.
Tikve i bundeve se beru kada su zrele. Plod na sebi treba imati dršku. Ukoliko plod nema dršku mjesto gdje je bila drška postaje ulazna vrata za patogene što dovodi do brzog propadanja ploda.
Foto: Pixabay/congerdesign
Povezana biljna vrsta
Engleski naziv: Cabbage | Latinski naziv: Brassica oleracea L. convar. capitata (L.) Alef. var. capitata L.
Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae) koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Prve godine stvara vegetativne organe, a druge cvjetno stablo i... Više [+]Tagovi
Autorica
