Ova povrtlarska kultura je, između ostalog, jedna od najzahtjevnijih i najkomplikovanijih za proizvodnju.
Paprika je povrtlarska vrsta koja se kod nas proizvodi direktnom sjetvom sjemena i iz rasada i gaji na otvorenom polju, ali i u zaštićenom prostoru. Babure i konusni tip paprike su uglavnom najtraženije na našem tržištu, dok su ostali tipovi zastupljeni u zanemarljivom procentu.
Ova povrtjarska kultura je, između ostalog, jedna od najzahtjevnijih i najkomplikovanijih za proizvodnju. Predstavljamo vam nekoliko važnih stavki koje ne treba zanemariti prilikom gajenja ovog povrća.
S obzirom na to da paprika vodi porijeklo iz Centralne i Južne Amerike, ona pripada grupi toploljubivih biljaka. To znači da dobro podnosi temperaturu do 35 stepeni, međutim, ukoliko pređe 40 stepeni može doći do oštećenja. Na temperaturi ispod 15 stepeni biljka odbacuje svoje cvjetove, a već na četiri stepena dolazi do njenog propadanja.
Prilikom klijanja i nicanja neophodno je da temperatura bude oko 25 stepeni. U tom slučaju će proces nicanja trajati između šest i osam dana.
Posebno treba obratiti pažnju prilikom rasađivanja, jer će biljke doživjeti stres ukoliko se temperatura zemljišta i vazduha razlikuje za više od 10 stepeni.
Paprika tokom vegetacionog perioda zahtijeva dosta svjetlosti. Ukoliko je nema dovoljno doći će do izduživanja biljaka, opadanja cvjetova, pojave blijedozelenih listova i smanjenja prinosa.
Kada je riječ o zahtjevima za vodom, kod ove povrtlarske vrste su oni izraziti zbog osovinskog korijena koji ima dobro razvijene bočne žile. U zaštićenom prostoru, ali i na otvorenom polju najčešći sistem za navodnjavanje je "kap po kap" koji doprema vodu direktno do korijenovog sistema biljaka.
Paprika ne podnosi zabarena zemljišta, što ovaj način navodnjavanja čini gotovo idealnim za ovu biljnu vrstu.
Za kvalitetnu proizvodnju paprike, zemljište je jedan od najvažnijih činilaca. Najbolje je da ono bude neutralne do slabo kisele reakcije i da se odlikuje visokom plodnošću. Paprika ne podnosi zaslanjena i alkalna zemljišta. Prilikom pripreme zemljišta za rasađivanje, poželjno je da struktura ne bude praškasta, već mrvičasta.
Kada je riječ o đubrenju paprike, u fazi rasađivanja, pa sve do cvjetanja preporučuje se primjena mineralnog NPK đubriva formulacije 15:30:15 kako bi se korijenov sistem pravilno razvio. Od fenofaze cvjetanja do momenta formiranja prvih plodova treba primijeniti mineralno NPK đubrivo 14:11:25, a pred samu berbu uz trojno đubrivo sa povećanim sadržajem azota dodati i kalcijum i kalijum nitrat zbog čvrstine i kompaktnosti plodova.
Tokom berbe poželjno je primjenjivati đubrivo sa većim sadržajem kalijuma, uz dodatak kalcijuma.
Papriku je najbolje đubriti prirodnim đubrivima koja možete i sami napraviti
U proizvodnji paprike često se mogu javiti i simptomi nedostatka ili viška nekih makroelemenata. Najčešće je to nedostatak kalcijuma čiji se simptomi uočavaju na plodu u vidu pjege koja vrlo brzo prelazi u vršnu trulež. Takvi plodovi, nažalost, gube tržišnu vrijednost.
U toj situaciji neophodno je folijarnim putem primijeniti kalcijumovo đubrivo. Između ostalog, može doći i do pojave hloroze na vršnom dijelu biljke, što je jasan pokazatelj nedostatka gvožđa, naročito u ljetnom periodu kada su temperature jako visoke. Tada se preporučuje primjena gvožđa u helatnom obliku kako bi se nadomestio njegov nedostatak.
Pored mikroklimatskih uslova, kvalitetnog zemljišta kao i adekvatne i redovne primjene mineralnih đubriva tokom vegetacionog perioda, potrebno je održavati i dobro zdravstveno stanje biljaka. Redovna i pravilna primjena hemijskih sredstava protiv bolesti i štetočina direktno utiče kako na prinos tako i kvalitet plodova paprike.
Tagovi
Autorica