Iako je nastupila jesen, vrtne gredice ne trebaju biti prazne jer neke biljke mogu izdržati hladnije vremenske uvjete!
Dolaskom jeseni, mnoge povrtne kulture završavaju svoju vegetaciju. Nekima od njih jesenska i zimska hladnoća ne smeta te one, iako usporeno, i dalje rastu. U ranu jesen tlo je još uvijek toplo za brzo klijanje, te područja toplije klime mogu produžiti uzgojnu sezonu na još par tjedana. Prednost jesenske sjetve i sadnje je iskorištavanje površine i snabdijevanjem povrćem u rano proljeće. Biljke će za svoj rast zahtijevati hraniva i vlažnost, što ne mora direktno ovisiti o vrtlaru. Sunce će biti niže na obzoru pa vlaga iz tla neće tako brzo ispariti. Biljke je dovoljno samo zaliti nakon sjetve ili sadnje.
U kontinentalnom području, salata se sije krajem septembra, presadnice se sade u drugom i trećem tjednu oktobra. U mediteranskom području, salata se sije u u drugom i trećem tjednu oktobra, a sadi u drugom i trećem tjednu novembra. Ovi su rokovi okvirni jer ovise o klimatskim prilikama područja uzgoja i dužini vegetacije pojedinog kultivara. Za ozimu proizvodnju preporučuju se samo kultivari koji imaju mogućnost prezimljenja u fazi male rozete pod snijegom te mogu podnijeti golomrazicu.
Luk se sadi sredinom oktobra ili kasnije, ovisno o vremenskim prilikama. Sadi se na dubinu od 3 do 4 cm kako golomrazica ne bi podigla lučicu luka i kako bi se spriječilo oštećenje novog korijenja. Tijekom jeseni i zime, luk će se ukorijeniti, u nekim slučajevima će narasti i novo lišće, no neće stradati od zime. Pri sadnji se odabiru manje i veće lučice ovisno o kasnijoj namjeni. Manje lučice dat će veće glavice luka jer je manja šansa da će doći do vernalizacije i stvaranja cvijeta luka. Za korištenje mladih svježih zelenih listova luka, sade se krupnije lučice.
Njegov jesenski uzgoj je identičan uzgoju luka iz lučica. Sade se sitnije lučice. Relativno je otporan na niske temperature jer može podnijeti temperature do -8°C, pa se može saditi u listopadu ili studenom na dubinu od 5 cm.
Sadi se u jesen, prezimljuje i sljedeće godine razvija vegetativnu masu i lukovicu. U kontinetalnim dijelovima sadi se sredinom oktobra, a u mediteranskom području krajem oktobra do sredine novembra.
U kontinentalnom području, špinat se sije sredinom oktobra. Siju se kultivari koji mogu podnijeti niske temperature. Berba je u proljeće u martu i aprila. Špinat će ući u zimu s dva do četiri prava lista i kao takav će prezimiti, a u proljeće će normalno nastaviti svoj rast. U mediteranskom području, špinat se može sijati od početka septembra do sredine oktobra za jesensku proizvodnju, a sjetvom do sredine novembra na zaklonjenom području, postiže se berba tijekom cijele zime, ali se moraju uzgajati otporni kultivari. Za ozimu proizvodnju, špinat se sije na uzdignute gredice. U tom slučaju, površina gredice je manje izložena stagniranju vode kod veće količine oborina.
U kontinentalnom području, za ranu proizvodnju prakticira se predzimska sjetva, krajem oktobra ili u novembru. Kroz zimu ostaje u tlu i vrlo malo proklije, dok u proljeće čim nastupe toplije vrijeme, nastavlja rast.
U kontinetalnonm području, uobičajena je sjetva od sredine augusta do sredine oktobra. Ranijom sjetvom moguća je i jesenska berba (od oktobra do decembra), a kasnijom od marta do kraja aprila, ovisno o vremenskim prilikama. preporučuje se prekrivanje gredica agrotekstilom, perforiranom PE folijom što pospješuje rast, omogućuje raniju berbu i bolju kvalitetu.
Rabarabara se umnoža vegetativno, reznicama ili kulturom tkiva. U jesen je doba mirovanja rabarbare, pa se od dvogodišnjih ili trogodišnjih biljaka vade rizomi te podijeli da svaki od njih ima dva do tri pupa. Od dvogodišnjih biljaka može se dobiti 3 do 4 reznice, a od trogodišnjih biljaka 5 do 6 reznica težine od 300 do 1000 g. Sadi se u jarke tako da se gornji dio reznice pokrije s 5 do 6 cm tla. Bujnost kultivara uvjetuje razmak između biljaka, a on je obično 1.5 do 2 m s razmakom u redu od 40 do 60 cm.
Na ovaj način se povrtnjak priprema za iduću sezonu. Ako se odluči sjetva i sadnja odgoditi za proljeće, tlo se može pokriti perforiranom PE folijom, sijenom, piljevinom, starim novinama, itd. To će spriječiti rast korova, a preostale uništiti. Malč će smanjiti isparavanje vode i spriječiti eroziju, koja je moguća zbog obilnih zimskih oborina. Tijekom godine potrebno je povremeno provjeriti vlažnost tla. Biljke koje su u suhom tlu neće moći preživjeti zimu, kao ni u prevlažnom. Na početku proljeća, potrebno je ukloniti malč kako bi sunčeve zrake lakše dospijele do tla i zagrijale ga.
Izvor slike: https://pixabay.com/
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica