Bolesti prijete crnom luku - mogu se zaustaviti?

Crni luk je zeljasta, povrtlarska kultura iz familije Alliaceae koja se na našim prostorima gaji u baštama, okućnicama ili u zaštićenom prostoru.

Najčešći način proizvodnje crnog luka je iz arpadžika, a sadnja se obavlja u rano proljeće, krajem februara ili tokom marta, kada je temperatura zemljišta iznad šest stepeni. Za jedan hektar je neophodno 500 do 1.000 kilograma arpadžika koji se sadi na dubini od tri do četiri centimetra.

Sadnja i potreba za vodom

Optimalna temperatura za rast i razvoj lukovica je između 18 i 22 stepena, međutim mlada biljka može da podnese čak i do šest stepeni ispod nule. Najbolje uspijeva na zemljištima neutralne do blago kisele pH vrijednosti, a tokom čitavog vegetacionog perioda zahtijeva mnogo svjetlosti.

Kako pripremiti povišenu gredicu za uzgoj povrća?

U fazi intenzivnog porasta listova i formiranja glavice, crni luk ima i najveće potrebe za vodom. Međutim, treba biti oprezan sa količinom, kako ne bi došlo do pojave bolesti truleži. Višak vode, također, negativno utiče na sazrijevanje, a smanjuje i mogućnost dužeg čuvanja u skladištu.

Prihrana i bolesti

Kada je riječ o mineralnoj ishrani, ova povrtlarska kultura zahtijeva uravnotežen odnos NPK đubriva. Za pravilan razvoj glavice važan je adekvatan sadržaj kalijuma, dok previše azota izaziva pretjerani porast listova, meke glavice podložne bolestima.

Zaštita od bolesti je svakako važna mjera u proizvodnji crnog luka, jer blagovremeno reagovanje može pozitivno uticati na prinos i kvalitet glavica.

Ekonomski najznačajnije bolesti crnog luka su: plamenjača (Peronospora destructor), mrka pjegavost lista (Stemphylium vesicarium), crna pjegavost luka (Alternaria porri) i trulež glavica (Botrytis spp.).

Plamenjača luka se javlja u uslovima visoke vlažnosti i povećane toplote, pri promjenljivom vremenu sa čestim padavinama u vidu kiše. Optimalna temperatura za ostvarivanje infekcije je 12 stepeni, ali se ona može ostvariti i u temperaturnom opsegu između četiri i 25 stepeni i pri relativnoj vlažnosti većoj od 80 posto.

Prvi simptom nakon ostvarene infekcije javlja se na vršnom dijelu lista u vidu ovalne ili izdužene blijedo žuto-zelene pjege koja se kasnije širi izazivajući nekrozu. Biljke se suše, lisna masa potpuno izumire, a bolest se vrlo brzo širi. Oboljele biljke izgledaju kao vatrom spaljene, a micelija iz lišća prelazi u lukovicu izazivajući kasnije trulež.

Zaštita fungicidima

Jedna od efikasnih, preventivnih mjera je svakako upotreba zdravog arpadžika kao i redovna primjena adekvatnih fungicida, posebno u uslovima visoke vlage i povećane toplote. Primjena fungicida se preporučuje još u fazi dva do tri lista, pa čak i u momentu intenzivnog formiranja glavice, u zavisnosti od karence preparata. U zasadu crnog luka protiv plamenjače se mogu koristiti registrovana hemijska sredstva na bazi aktivne materije propamokarb hidrohlorid + fluopikolid, metalaksil + fluazinam, azoksitrobin, kao i bakarni preparati.

Simptomi mrke pjegavosti uočavaju se na listovima crnog luka u vidu vodenastih, žuto-smeđih, izduženih pjega koje kasnije postaju crne i šire se, izazivajući nekrozu čitavog lista. Razvoju ove gljivične bolesti pogoduje temperatura od 15 do 25 stepeni, rosa, ali i česte kiše.

Preventivne mjere podrazumijevaju primjenu kalcijuma preko lista zbog čvrstoće, ali i izbjegavanje prekomjerne količine azota. Ne preporučuje se sadnja crnog luka na istoj parceli najmanje tri godine, a uklanjanje biljnih ostataka preduseva je obavezna i važna mjera. Također, treba voditi računa i o gustini sadnje kako bi se biljkama omogućilo adekvatno strujanje vazduha. Protiv ove bolesti koriste se kombinovana fungicidna sredstva na bazi piraklostrobina i boskalida, azoksitrobina i difenokonazola.

Slične simptome izaziva i crna pjegavost lista crnog luka koja je pored karakterističnih pjega prepoznatljiva po jasno izraženim koncentričnim krugovima. U središtu pjega formiraju se spore u vidu crne prevlake. Sve preventivne mjere važe i za borbu protiv navedene bolesti, a fungicidi koji se koriste protiv plamenjače djeluju i na crnu pjegavost.

Gljive iz roda Botrytis napadaju biljke i u polju i u skladištu uzrokujući propadanje lukovica. S obzirom na to da patogen prezimljava u zemljištu, plodored je jedna od najvažnijih preventivnih mjera kada je u pitanju bolest truleži. Također, prilikom vađenja luka, preporučuje se skidanje ovojnih ljuspi, kao i prosušivanje lukovica prije nego što se unesu u skladište. Od registrovanih sredstava primjenjuju se fungicidi na bazi aktivne materije fenheksamid, ciprodinil + fludioksonil.

Između ostalog, preporučuje se redovan pregled biljaka u cilju sprječavanja pojave bolesti ili suzbijanja istih.