One žive u gradu, a srcem su na selu. Uspjele su spojiti urbano i ruralno. Pored zgrada zasadile su bašte i vrijedno uzgajaju voće i povrće pored svojih ulaza. One su urbane baštovanke, koje se bave organskim uzgojem i na taj način značajno povećavaju kućni budžet.
Ideja urbanog baštovanstva u prijedorskom naselju Pećani davno je zaživjela, ali interesovanje stanara okolnih zgrada nije uvijek bilo isto. Međutim, onda se dogodila pandemija virusa korona, koja je, između ostalog, u prvi plan istakla značaj uzgoja domaće hrane. Tako su ponovo i u znatno većem obimu ovog proljeća počele da oživljavaju pećanske bašte. Skoro da nema ni pedalj slobodnih oranica, smještenih uz ovo naselje, koje nisu zauzete. Parcele su podijeljene među stanarima okolnih zgrada i svako ko želi, može ovdje da uzgaja voće i povrće.
Koprivino đubrivo odlično djeluje na biljke, a od nje se pravi i insekticid
"Moja majka nekada je sijala ovdje, a evo ima već sedam godina, sijem i ja nedaleko od svoje zgrade. U bašti imam sve, od luka, salate, paradajza, kupusa, paprike, cikle, blitve, mrkve, malina, nema šta nemam. Uzgajam sve što mogu i nemam potrebe da to kupujem. Bude dosta svega i za mene i za druge. Donosimo vodu s pumpe i ovdje dnevno provedem minimum tri do četiri sata", priča baštovanka iz prijedorskog naselja Pećani, Zorica Zorić, koja, kako kažu komšije, pomaže kome god stigne.
A prijedorske baštovanke posebno vode računa o tome da se njihove porodice hrane zdravo. Ne koriste pesticide, već isključivo prirodne načine zaštite.
"Ja ne koristim ništa hemijsko, nikakve pesticide. Međutim, biljke prskam svaki treći dan s tri domaća preparata. Napravim preparat od 10 litara vode i koprive ili od litra mlijeka i 10 litara vode i malo maslinovog ulja ili treći od 50 grama sode bikarbone i 10 litara vode i jednim od ovih prepata tretiram biljke svaki treći dan. Isključivo koristim humus i stajsko đubrivo i sve je organsko i zdravo", priča povrtarka iz ovog prijedorskog naselja, Vinka Topić.
Većina prijedorskih urbanih poljoprivrednica je nezaposlena tako da im je uzgoj domaćeg voća i povrća, značajna dopuna kućnom budžetu.
"Ovdje ima 19 bašti, a ima nas svih generacija. Među nama ima i mladih, ali, recimo i jedna baka od 90 godina. Skoro svi smo nezaposleni, penzije su male, a dadžbine velike pa nam ovo stvarno dobro dođe. Ja sam se u ovu zgradu pored bašte doselila pretprošle godine i odmah sam odlučila da sijem. Ovdje sam svaki dan, imam dvoje maloljetne djece, suprug mi je preminuo, tako da nemam ovu baštu, stvarno ne znam šta bih. A da bi se nešto ubralo, mora da se radi", priča mještanka Pećana, Milja Ejić.
A boravak u ovim baštama, liječi, kažu stanarke okolnih zgrada. Za njih su one, više od hrane, mjesto su gdje odmaraju dušu, druže se, popričaju, popiju kafu. Tako uz svaku parcelu možete vidjeti i klupe sa stolovima u hladovini, koje služe za predah.
"Moj vrt za mene je specijalno mjesto, tu obožavam da boravim, tu se odmorim i zaboravim na sve. To je mjesto gdje se fizički umoriš, ali zato psihički odmoriš. Manje gledam vijesti, a više ovdje boravim i od kada tako radim, mnogo sam srećnija", objašnjava nam Zorica.
Penzionerka Vinka kaže da pored bašte ima i svoj kutak za odmor, kao i alatnicu, koju je sama napravila i u kojoj ostavlja motike i sve ostalo.
"Ovo mi je i radno mjesto i kafić i hotel. Kada se umorim od rada, sjednem da se odmorim popijem kafu, bagrem mi miriše, božur procvjetao, a sama sam napravila i kućicu za alat. Ovo je moj bijeg od pandemije. Dođem ujutro u osam, odem kući uveče u sedam. Donesem tu uštipke, ručak u šerpi, kafu i uživam u pogledu na moj grah, mahune, krompir, paprike, paradajz, blitvu, ciklu, krastavac", ponosno nam priča Vinka.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Gordana Vila
