Agroklub u Sjevernoj Karolini: Kako žive njihovi proizvođači zdrave hrane?

Dosadilo im je da kupuju konvencionalnu, tretiranu i genetski modifikovanu hranu, pa su iznajmili 1,6 hektara zemlje, na 30 minuta vožnje od Raleigha, glavnog grada Sjeverne Karoline. Tako je, otprilike, svoju priču započela Amanda Zephyr iz okruga Ajpeks, koja je prije tri godine, zajedno sa suprugom, počela da se bavi uzgojem zdrave hrane.

Ova američka država poznata je po poljoprivredi, odnosno, uzgoju skoro svih vrsta voća i povrća, osim citrusa, kao i po proizvodnji duvana i stočarskoj proizvodnji. Država je, što se tiče klime, na sredini i to između hladnije, u državama sjevernije i vlažnije, u državama južno od Karoline.

Zemlja je bila lošeg kvaliteta

Amanda je jedna od mnogih koja se počela baviti proizvodnjom zdrave hrane koja postaje sve više popularna, ne samo u Sjevernoj Karolini, već i ostalim državama. Njena porodica nije bila u mogućnosti da kupi zemlju, a pošto su cijene od 800.000 dolara pa naviše za jedan hektar, zato je iznajmila je 1,6 hektara, na kojima proizvodi hranu za svoju porodicu, ali i tržište.

"Pošto živimo u Raleighu, cilj nam je bio da nađemo zemlju koja je maksimalno 30 minuta vožnje od grada. I uspjeli smo u tome. Na ovoj parceli, koju smo iznajmili na desetak godina, u početku je zemljište bilo izuzetno lošeg kvaliteta, jer se uzgajao duvan. Evo, nakon tri godine, uspjeli smo da ga oporavimo i uzgajamo dosta vrsta povrća. Najviše uzgajamo paradajz, krompir, dinju, lubenicu, kupusnjače, krastavac, luk, paprike, pasulj. Morali smo da ogradimo neke parcele jer nas stalno posjećuju jeleni", kaže Amanda.

Pripremaju se za organsku sertifikaciju

Od Univerziteta Sjeverna Karolina, dobijaju subvenciju za povrtarske kulture koje uzgajaju, a cilj im je da postanu i organski proizvođači, iako i sada ne koriste pesticide i herbicide.

"Ne dobijamo podsticaje od države već univerziteta, a da bi postali organski proizvođači, moramo da izdvojimo dosta novca za sertifikat. Trenutno, nismo u mogućnosti, ali za godinu, dvije, mislim da ćemo uspjeti jer smo sad na nuli", kaže naša domaćica navodeći da su mnogo novca uložili u pripremu zemljišta i njegovo ponovno vraćanje u funkciju.

Sada ne obrađuju zemljište, koriste pileći stajnjak, kompost od gljiva, tečni malč od riba, kao i borove iglice i šumsku stelju oko borova.

"Ove godine krompir nam je izuzetan, a oko njega je malč od borovih iglica. Takođe koristimo karton i vreće od kafe koje stavljamo između redova i oko biljaka", pojašnjava Amanda.

Najviše koriste kaolinsku glinu

Što se tiče zaštite koristi se bakar, korisne bakterije kao što je Bacillus thuringiensis, dijatomejska zemlja i posebno kaolinska glina koja je osnov u borbi protiv štetočina. Svoje proizvode plasiraju na veliku farmersku pijacu, Duke univerzitet i jednom sedmično, na auto putu, imaju svoj štand.

Amanda napominje da se nikada nije pokajala što je krenula s ovom proizvodnjom jer je upoznala mnogo farmera koji se bave istim poslom, kao i da svaki dan može da nauči nešto novo što joj može pomoći da poveća i poboljša svoju proizvodnju.