Uvoz azotnih gnojiva pao 84%: Hoće li ratari plaćati još skuplju proljetnu gnojidbu?

Najnoviji podaci Evropske unije pokazuju dramatičan pad uvoza azotnih gnojiva u januaru. Uvoz je pao na svega 179.877 tona, što je manje od 16 posto prošlogodišnjeg nivoa od gotovo 1,2 miliona tona. Glavni razlog takvog razvoja događaja je uvođenje mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), poznatog i kao CO₂ uvozna taksa, koji će se od 2026. primjenjivati i na uvoz gnojiva, objavio je Agrarheute.

Prema prijedlogu Evropske komisije, poljoprivrednici bi ubuduće mogli jeftinije kupovati određena uvozna gnojiva. Brisel predlaže jednogodišnju suspenziju carina i CO₂ uvoznih taksi na nekoliko ključnih azotnih gnojiva te sirovina za njihovu proizvodnju, poput amonijaka i uree.

"Suspenzija carina vrijedit će za sve zemlje osim Rusije i Bjelorusije te će se provoditi putem bescarinskih kvota", saopćila je Komisija. Procjenjuje se da bi time oko 60 miliona eura uvoznih carina ostalo neplaćeno.

Zaštita industrije ili dodatni teret za poljoprivrednike?

Ipak, uvoz gnojiva iz Rusije već je od prošle godine opterećen dodatnim visokim carinama, čime je praktički zaustavljen dotad snažan priljev ruskih na evropsko tržište.

CBAM bi trebao osigurati da uvezeni proizvodi podliježu istim cijenama emisija CO₂ kao i roba proizvedena unutar EU-a. Cilj je zaštititi evropske proizvođače gnojiva od jeftinijeg uvoza iz zemalja bez poreza na CO₂ i s nižim cijenama plina, ali i spriječiti premještanje proizvodnje izvan Unije.

No aktualni razvoj situacije pokazuje da rastući troškovi i cijene gnojiva ozbiljno opterećuju poljoprivrednike. Posebno zabrinjava činjenica da su cijene žitarica snažno pale, dok su troškovi proizvodnje ostali visoki, što dodatno pogoršava ionako napetu finansijsku situaciju na farmama.

Mogu li organska đubriva zamijeniti mineralna?

Azotna gnojiva u Evropi, ne samo da su postala znatno oskudnija, već su i osjetno poskupjela. Poljoprivredni savez Copa-Cogeca upozorava da troškovi za njih čine između 15 i 30 posto ukupnih troškova proizvodnje na gazdinstvima. Već u januaru 2026. cijene azotnih bile su oko 25 posto više u odnosu na prosjek iz 2024. godine.

Azotna čine gotovo polovinu ukupne potrošnje gnojiva u EU-u, pri čemu je više od trećine donedavno dolazilo iz uvoza. Iako je uvoz u decemrbu 2025. porastao na oko 2,37 miliona tona, to nije bilo dovoljno za dugoročnu stabilizaciju tržišta. Zalihe kod trgovaca i proizvođača, prema informacijama udruženja Copa-Cogeca, pokrivaju tek 45 do 50 posto potreba za nadolazeću žetvu.

Isplati li se uopće ulagati u kvalitetu pšenice?

S obzirom na visoke cijene, poljoprivrednici bi mogli smanjiti upotrebu gnojiva, što bi moglo otežati postizanje uobičajenih prinosa. Dodatni problem predstavlja tržišna situacija: cijene stočne pšenice i ječma iz žetve 2025. tokom većeg dijela proizvodne godine bile su blizu ili čak iznad cijene mlinske pšenice.

To otvara pitanje isplativosti primjene azotnih gnojiva u uzgoju pšenice, budući da ona povećavaju i prinos i sadržaj proteina. Ako viši udio proteina na tržištu ne donosi višu otkupnu cijenu u odnosu na stočne žitarice, dodatno ulaganje u gnojidbu postaje ekonomski upitno.

Rast troškova dodatno će opteretiti finansije evropskih poljoprivrednika i otežati im ublažavanje posljedica loših prinosa ili elementarnih nepogoda. Time bi konkurentnost evropskih žitarica na svjetskom tržištu mogla dodatno oslabjeti.

U Francuskoj kombinacija više faktora navodi analitičku kuću Argus Media na procjenu da bi zemlja mogla završiti proizvodnu godinu 2025./26. s najvećim zalihama pšenice u posljednja dva desetljeća - trend koji bi se mogao nastaviti i u 2026./27.

Poljoprivrednici traže preispitivanje sistema

Evropski poljoprivredni sektor zbog neizvjesnosti oko troškova podnio je prigovor na CBAM. Troškovi CBAM-a za uvezena gnojiva izračunavaju se tako da se od stvarnih emisija oduzmu besplatne emisijske jedinice. Ako stvarni podaci nisu dostupni, primjenjuju se standardne vrijednosti.

Besplatne emisijske jedinice postupno će se smanjivati u razdoblju od 2026. do 2034., u skladu s ukidanjem besplatnih kvota za evropske proizvođače u okviru sistema trgovanja emisijama EU-a (EU-ETS).

Postoje dvije glavne metode izračuna: jedna se temelji na stvarnim emisijama, a druga na standardnim vrijednostima koje objavljuje EU. Uvoznici zasad očekuju da će se kratkoročno oslanjati na standardne vrijednosti, budući da metoda koja koristi stvarne podatke zahtijeva detaljne godišnje podatke o sirovinama te ukupnoj proizvodnji svih gnojiva u određenom proizvodnom procesu i postrojenju.

U trenutku kada su cijene žitarica pod pritiskom, a troškovi proizvodnje rastu, pitanje gnojiva postaje ključno za opstanak i konkurentnost evropske poljoprivrede. Hoće li predložene mjere donijeti stvarno olakšanje ili tek kratkoročni predah, pokazat će nadolazeće sezone.