• Tuđice
  • 14.01.2019. 18:00

Turcizmi prevladavaju poljoprivrednim rječnikom - od ajvara do žrvnja

Mnoge riječi jezika na našim prostorima su pozajmljene. Na hiljade njih koje svakodnevno upotrebljavamo su se toliko udomaćile da ih čak smatramo svojima. Ni poljoprivreda nije pošteđena od upotrebe tuđica. Za početak, riječ agrar je latinskog porijekla.

Foto: Pixabay / congerdesign
  • 161
  • 16
  • 0

Kažemo poljoprivreda, ali podjednako često i agrar. Ova riječ ima svoj korijen u latinskom jeziku i u slobodnom prijevodu znači poljoprivreda, odnosno obrađivanje zemlje. Opšti je naziv za sve u vezi sa zemljom ili zemljišnim posjedima. Omiljena neizostavna zimnica je - ajvar koja dolazi iz turskog jezika. U izvornom obliku znači - usoljena ikra, ali i u Turskoj to označava vrstu salate od pečenih paprika i plavog patlidžana. Recept smo bar pogodili!

Odakle nam je stigla bagatela, šta ima u čabru i da li je džabe?

Kad smo već kod slova A, ni arpadžik nije domaća riječ, već dolazi iz turskog jezika i znači sitan luk za sađenje.  Za nju, kao i za ajvar nemamo zamjenu, ali bismo recimo, vrlo često korištenu riječ - avet, mogli da zamjenimo domaćom- sablast ili utvara.

Na pijacama ili od poljoprivrednika često ćete čuti riječ - bagatela. Nju smo pozajmili od Talijana i označava da je nešto jeftino i ima mnogo nisku cijenu. Bokal takođe dolazi iz talijanskog jezika, ali lakše nam je tako nazovati poveći sud sa drškom za vodu ili vino. Sa jednom drugom posudom situacija je nešto drugačija.

Iako smo bili ubjeđeni da je čabar sasvim sigurno riječ domaće lingvističke proizvodnje, riječnik govori da je persijskog porijekla i označava drvenu posudu za mliječne proizvode. Manje upotrebljavanja, ali opšte prihvaćena riječ čair, na turskom znači livada ili pašnjak. Kada nekom kažemo da "tako ćitap kaže", u stvari kažemo da je tako zapisano u turskoj vjerskoj knjizi. Kada pobijate direke za novi vinograd, znajte da je to riječ turskog porijekla koja znači drveni stup.

Ajvar
Iz čabra sir, a među đakonijama i ajvar

Đuture, đevđir, đeram, đakonija…..

Čini se da je dosta riječi na slovo Đ koje upotrebljavamo, nesvjesni da su sve odreda turskog porijekla. Jedna omiljena, takoreći, uzrečica zemljoradnika - džabe, turska je riječ. Ovom nizu pridružuje se i inadžijska - jok, kao i jendek. Kalo dolazi iz talijanskog jezika i znači gubitak ili rastur, manjak robe zbog stajanja ili sušenja. Kantar je turcizam, isto kao i kijamet, ali i ćar! Riječ napojnicu rijetko tko upotrebljava, ali će obavezno dati bakšiš.

Farma pozajmljena iz engleskog, marva od Mađara. A melioracija?

Udomaćenoj riječi agrar umesto poljoprivrede ili zemljoradnje, pridružila se farma, koja je pozajmljena iz engleskog jezika i u prijevodu je poljoprivredno imanje. Ormare u starim kućama zovemo kredenc, ne sumnjajući da smo riječ pozajmili iz talijanskog jezika, koja znači kuhinjski element. Marva je mađarska riječ za stoku. Za poboljšanje zemljišta stručnjaci kažu melioracija. Riječ dolazi iz latinskog jezika.

Ima li vajde od zemički ili žrvnja i šta je samar?

A iz Italije stiže i riječ škart, koja se prevodi kao neupotrebljiva roba. Špajz je riječ njemačkog porijekla, pa sljedeći put kada pođete po teglu ajvara ili pekmeza, prisjetite se da možete reći i ostava za hranu. I pekmez je tuđica, pozajmljena od Turaka, isto kao i taraba, kojom nazivamo ogradu.

Taraba
Taraba

Zemljoradnici često za neku proizvodnju kažu da "nema vajde", koja je opet turcizam, ali zato riječ zemička dolazi iz češkog jezika. A da biste samljeli brašno za zemičke potreban vam je žrvanj, riječ turskog porijekla, koja u prijevodu glasi - mlin za mljevenje žitarica sastavljen od dva kamena. Kažemo još i da je teško konju koji nosi samar. A samar je riječ grčkog porijekla. Kada bismo je objašnjavali na našem jeziku, značilo bi - drvena naprava za nošenje tereta koja se stavlja na leđa konja ili magarca.

Najvažnije je da se razumijemo!

Da li je zamršeno za prijevod ili jednostavno nemamo svoju riječ? To je jedno od čestih opravdanja što je u upotrebi na hiljade riječi stranog porijekla. Ponekad čak ove tuđe riječi smatramo svojim autentičnim jezikom ili arhaičnim govorom. Ali, najvažnije je da se razumijemo! Zamislite poljoprivrednika koji ujutru ustane i prije nego što će otići na njivu kaže - da stavim prvo metalnu posudu sa drškom za kuvanje kafe. Turci imaju bolju riječ - džezva!


Tagovi

Lingvistika Agrar Poljoprivreda Strane reči Tuđice Arhaični govor Autentični jezik Srpski jezik


Autorica

Biljana Nenković

Biljana Nenković

Biljana Nenković je više od dvadeset godina novinar izvještavač. Preferira afirmativne priče koje potiču pozitivnu energiju. Moto: "Koliko možeš, toliko se usuđuj, i malo više od toga!"

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi