Sve bliži cilju: Direktiva zabranjuje 16 nepoštenih trgovačkih praksi

Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj svoju je prvu ovogodišnju sjednicu započeo predstavljanjem sporazuma koji su o zakonodavnom prijedlogu direktive o nepoštenoj trgovačkoj praksi u prosincu postigli Evropski parlament, Komisija i Vijeće nakon održanih šest trijaloga. Pregovarački tim postigao je značajne izmjene u odnosu na prvotni prijedlog Komisije, osobito u pogledu proširenja opsega direktive na većinu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, proširenja popisa zabranjenih nepoštenih trgovačkih praksi za dodatnih osam uz već predloženih osam i zaštitu poljoprivrednika te malih i srednjih poduzeća.

Zastupnica u Evropskom parlamentu Marijana Petir se od početka svog mandata zalagala za donošenje takvog zakona na evropskoj razini, a inicirala je i njegovo donošenje u susjednoj Hrvatskoj. Čestitala je pregovaračkom timu koji je uložio jako puno napora kako bi zaštitili interese poljoprivrednika.

Prvi zakon u EU koji će jače štititi poljoprivrednike

"Rezultat koji smo dobili utro je put da dobijemo prvi zakon u Evropskoj uniji koji će pružiti značajnu zaštitu svih poljoprivrednika, ali i njihovih organizacija, kao i malih i srednjih poduzeća", priopćeno je iz ureda europarlamentarke Petir.

Ona je dodala kako će poljoprivrednici biti zaštićeni od "velikih" koji djeluju nepravedno i suprotno pravilima: "Smatram, stoga, da je ovo jedan od najvažnijih zakonodavnih prijedloga te će upravo on biti poticaj mnogim mladim poljoprivrednicima da se nastave baviti poljoprivredom i da ostanu živjeti u ruralnom prostoru. Oni naime navode nepoštenu praksu kao glavni razlog napuštanja poljoprivrede i odlaska iz ruralnih sredina“. Petir je također naglasila kako su "napori koje je ovaj odbor postigao hvalevrijedni, kao i ono što smo postigli jer je to bila borba Davida nad Golijatom. Nadam se da ćemo uspjeti biti konkretni i uspjeti pomoći poljoprivrednicima da osjete blagodati ove direktive", priopćili su iz ureda.

Valja napomenuti kako Direktiva predstavlja minimum usklađivanja te stoga države članice mogu predvidjeti proširenje područja primjene u nacionalnim zakonodavstvima. Izvorni Komisijin prijedlog pokrivao je samo dobavljače s prometom do 50 miliona eura i kupce s prometom većim od 50 miliona eura. Novi dinamični pristup umjesto toga sadrži šest kategorija prema njihovu prometu (od 0 do 2 miliona eura, od 2 do 10 miliona, od 10 do 50 milionaa, od 50 do 150 miliona, od 150 na 350 miliona, i od 350 miliona nadalje) čime je obuhvaćen veći broj poslovnih subjekata na području EU. Pomoću uvedenih razreda omogućuje se da "objektivno podređeni dobavljač" može pokrenuti predviđeni postupak protiv "objektivno jačeg kupca".

Koje su dodatne zabranjene trgovačke prakse?

Osam dodatnih zabranjenih trgovačkih praksi koje se propisuju na inicijativu Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj odnosi se na:

• nepoštivanje roka plaćanja od 60 dana za nekvarljive proizvode,
• plaćanje usluga koje nisu pružene,
• kada kupac odbije pismeno potvrditi uvjete ugovora o nabavi (pisani ugovor bit će obvezan ako to zatraži dobavljač),
• zlouporaba povjerljivih informacija o dobavljačima od strane kupca,
• komercijalnu osvetu ili čak prijetnju takve odmazde ako dobavljač koristi prava zajamčena ovom Direktivom,
• plaćanje od strane dobavljača za ispitivanje pritužbi kupaca koje nisu posljedica nemara dobavljača.

Dvije su dodatne "sive" zabranjene prakse, ako nisu dogovorene na transparentan način i prije početka ugovora o nabavi:

• prijenos troškova oglašavanja na dobavljača,
• prijenos troškova za promociju i marketing koje predlaže Komisija te plaćanja za upravljanje proizvodom nakon isporuke.

Prvotne četiri "sive" i četiri "crne" prakse

Osam nepoštenih trgovačkih praksi koje je prvotno predložila Evropska komisija podijeljeno je u četiri "crne" prakse koje su uvijek zabranjene:

• kašnjenja plaćanja za pokvarljive proizvode (preko 30 dana),
• jednostrane i retroaktivne promjene ugovora o nabavi,
• otkazivanje narudžbi za pokvarljive proizvode s kratkim otkaznim rokom,
• plaćanje za propadanje proizvoda koji su već prodani i isporučeni kupcu.

Tu su i četiri "sive" prakse:

• povrat neprodanih proizvoda,
• plaćanja da postanu dobavljači ili za skladištenje,
• prikazivanje ili popis proizvoda, plaćanja za promotivne troškove te
• plaćanja za marketinške troškove.

Sporazumom je poboljšana i pravednost na globalnoj razini: osim uključivanja stranih dobavljača, direktiva pokriva i kupce u trećim zemljama.