Svaki četvrti krpelj zaražen lajmskom bolešću - kako se zaštititi?

Svaki četvrti krpelj nosi lajmsku bolest, sezona ovih insekata je u punom jeku, a smjena kiše i lijepog vremena doveli su i do povećanja brojnosti ovog insekta. Opasnost vreba iz trave, sa grana, a što duže ostanu na koži sve su opasniji.

"Sezona krpelja je negdje od početka proljeća do kasne jeseni, a svaki boravak na zelenoj površini, bilo u parku, dvorištu, na njivi, može da bude rizičan. Zbog toga poslije boravka u prirodi potrebno je obavezno pregledati tijelo. Zbog čega je to bitno? Krpelji mogu da prenesu bakteriju koja je uzročnik lajamske bolesti, koja ukoliko se otkrije i liječi na vrijeme je bezopasna, ali ukoliko se ne otkrije, može da bude veoma opasna i može da dovede do invaliditeta," kaže epidemiolog dr Zorica Vasić.

Simptomi lajmske bolesti

Pacijent koji je zaražen ubodom krpelja, i kada infekcija postoji, važno je da uzme terapiju 72 sata poslije uboda, jer na taj način razvoj oboljenja može da se spriječi.

"Prvi simptomi lajmske bolesti su crvenilo koje se javlja na koži, ono se može javiti od jednog do 30 dana od dana uboda. Krpelj kada uđe u kožu, iako je zaražen ne mora da prenese lajmasku bolest, odnosno uzročnika bolesti. Potrebno je da krpelj provede izvjesno vrijeme u koži i da povrati želučani sadržaj u kome se nalazi bakterija," ističe epidemiolog.

Krpelji izbjegavaju vlažna mjesta 

Krpelji su paraziti koji moraju da žive na domaćinu. Odaberu životinju ili čovjeka kojem sisaju krv. Žive u mnogim krajevima svijeta, ali radije biraju mjesta gdje ima mnogo životinja. Tada imaju više izgleda za ishranu. Šume, visoka trava i žbunje su im baš po mjeri. Jednostavno se popnu na list i čekaju da skoče na najbližeg domaćina.

Naučnici su otkrili da krpelji izbjegavaju vlažna mjesta. Smatra se da oni ne mogu da prežive ukoliko su se prethodno skvasili. Uglavnom provode zimu skrivajući se ispod suvog lišća, a piju tako što apsorbuju vlagu iz vazduha.

Prisutni su od ranog proljeća do kasne jeseni, a najaktivniji su u maju i junu. Ima ih na travi, u žbunju, padaju sa lišća i drveća na dlaku životinja ili dlačice garderobe čovjeka i puze dok ne nađu mjesto da stignu do kože.

Nikako ne stavljati hemikalije na krpelja

Ljekari kažu da je važno krpelja odstraniti iz kože što prije, a najbolje da se to uradi pincetom. "Potrebno je pincetom, koju prethodno dezinfikujemo, uhvatiti krpelja što bliže koži i povući ga od kože. Na taj način gledamo da ne otkinemo krpelja i u slučaju da se to desi, savjetujemo pacijentima da sami ne vade taj ostatak krpelja u koži, nego da se jave ljekaru i da se to stručno odradi. Savjet pacijentima takođe je da nikako ne stavljaju razne hemikalije od acetona, benzina i alkohola na krpelja, prije nego što se krpelj izvadi jer ga na taj način iritiramo da on svoj želudačni sadržaj izbaci u kožu“.

Savjet je da se prije odlaska u prirodu obavezno zaštitimo, da više boravimo na sunčanim pokošenim površinama i da se po povratku iz prirode obavezno prekontrolišemo. Kod odraslih ljudi krpelji se najčešće zadržavaju na donjim ekstremitetima, a kod djece na glavi, vratu i ramenima.