Sa 20 na pet miliona KM: Novi pokušaj prodaje HPK "Draksenić"?

Konačna sudbina nekadašnjeg giganta, Hemijske prerade kukuruza (HPK) Draksenić iz Kozarske Dubice, trebala bi biti dogovorena krajem ove godine. Naime, za 27. decembra zakazana je Skupština povjerilaca, na kojoj bi, kako se očekuje, trebalo biti dogovoreno da se u prodaju ide putem javnih prikupljanja ponuda, odnosno licitacijom.

Također, kako je Vojo Pavičić, stečajni upravnik preduzeća, rekao za Nezavisne, na sjednici bi trebalo da se potvrde neke odluke i da se ide u objavljivanje prodaje.

"Ponude koje se neće uzimati u obzir su ispod 25 posto procijenjene vrijednosti ili 5 mililiona maraka", kazao je Pavičić i dodao da je uslov prodaje da se nastavi poslovna djelatnost barem pet godina.

Moralić se vraća u utrku?

Prema njegovim riječima, još nije prodat zato što su zainteresirani kupci tražili obaranje cijene. Nezvanično se među njima pominju domaći vlasnici preduzeća koja se bave ovom ili sličnom djelatnosti, ali i Enver Moralić, vlasnik Vinarije Kutjevo iz Hrvatske, koji je prije dvije godine kupio Novi Žitopromet u Bijeljini. Moralić je ovom listu potvrdio da je zainteresiran za kupovinu HPK Draksenić, ali ističe da po uslovima koji su im nuđeni nisu mogli da prihvate.

"Nudili su nam cijenu od 15 miliona KM, ali nam je to preskupo, tehnologija u fabrici je zaostala, neizvjesnost je sa kukuruzom kao sirovinom - gdje ga nabaviti, a pritom klimatske promjene sve su veće, smanjuju se prinosi kukuruza tako da nam je to jedan veliki rizik", ocijenio je Moralić te dodao da se vraća u utrku za kupovinu, ukoliko cijena bude pet miliona maraka.

U stečaju od 2020.

HPK Draksenić osnovan je 1981. godine, a osnovna djelatnost je bila prerada kukuruza u skrob i skrobne derivate. Doskora je bio jedina fabrika na prostoru bivše Jugoslavije koja proizvodi visokofruktozni sirup. Sarađivali su sa brojnim proizvođačima kukuruza sa šireg područja općine Kozarska Dubica. Problemi su počeli 2019. godine, kada su radnicima kasnile plate tri mjeseca, a nisu bili uplaćeni ni doprinosi.

Nakon toga je Uprava preduzeća predala Okružnom privrednom sudu u Prijedoru zvaničan prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a kao glavne razloge za nefunkcionalnost preduzeća naveli su tada nisku otkupnu cijenu šećera na evropskom tržištu, dotrajalost fabrike, odnosno proizvodnog pogona. U stečaju je od 2020. godine. Ukupna imovina prvobitno je procijenjena na 20 mililona KM, ali je nakon nekoliko neuspješnih licitacija smanjena na samo 5 miliona KM.