Rat u Ukrajini: Žene preuzimaju traktore, farme i žetvu

Rat u Ukrajini odavno se ne vodi samo na liniji fronta. Jedan od sektora koji je pretrpio najveće promjene jest poljoprivreda. Proizvođači hrane suočavaju se s nedostatkom radne snage, uništenom infrastrukturom i miniranim poljima, a sve veći teret proizvodnje preuzimaju žene, piše Agrarheute.

Prije ruske invazije poljoprivreda je bila jedan od ključnih ekonomskih sektora zemlje. Godine 2021. činila je 10,9 posto ukrajinskog bruto domaćeg proizvoda, a u njoj je bilo zaposleno oko 17 posto radne snage.

Rat je tu sliku potpuno promijenio. Brojna polja su uništena ili minirana, oštećeni su traktori, kombajni, skladišta i sistemi za navodnjavanje, dok su prometnice i logistički pravci često nesigurni ili neprohodni.

Obrada zemlje predstavlja rizik za život

Poljoprivrednici se na mnogim područjima svakodnevno susreću s minama, neeksplodiranim granatama i ostacima dronova, zbog čega je obrada zemlje postala iznimno opasan posao.

Istovremeno, sektor se suočava s velikim manjkom radne snage. Prema podacima Ukrajinskog agrarnog poslovnog kluba, prije rata nedostajalo je oko deset posto radnika, dok je danas taj manjak narastao na oko 30 posto. Najviše nedostaje vozača traktora i kombajna, mehaničara te skladišnih radnika.

Razlog je prije svega mobilizacija velikog broja muškaraca u vojsku, ali i odlazak stanovništva iz ratom pogođenih područja. Prema podacima tamošnjeg Ministarstva gospodarstva, oko milion ljudi trenutno služi u oružanim snagama. Iako velike poljoprivredne kompanije mogu zatražiti izuzeće za dio ključnih zaposlenika, mala porodična gazdinstva često ostaju bez svojih najvažnijih radnika.

U Ukrajini raste digitalizacija agrara: 190.000 hektara pod jednim upravljanjem

Nedostatak muškaraca doveo je i do velikih promjena u podjeli poslova. Prema analizi Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), prije rata žene su vodile tek petinu poljoprivrednih gazdinstava. Muškarci su uglavnom upravljali mehanizacijom i radili u ratarstvu, dok su one bile više uključene u povrtlarstvo i stočarstvo.

Danas je situacija bitno drukčija. Hiljade žena vode porodična gazdinstva, upravljaju traktorima i kombajnima, organiziraju žetvu, nabavu repromaterijala, prodaju proizvoda i finansije. Kako bi ublažila nedostatak radne snage, ukrajinska vlada pokrenula je programe osposobljavanja žena za zanimanja poput vozačica traktora, rukovateljica građevinskih mašina i vozačica teretnih vozila.

Brojne životne priče potvrđuju koliko se njihova uloga promijenila. Anna Nečeporuk iz Hmeljnicke oblasti preuzela je vođenje farme mliječnih krava nakon što je njezin suprug mobiliziran. Inna, koja je s porodicom izbjegla iz Mikolajivske oblasti, u Odeskoj je oblasti ponovno pokrenula proizvodnju povrća, stočarstvo i uzgoj gljiva. U Harkivskoj oblasti Larisa Sisenko vratila se u svoje minirano selo te uz pomoć FAO-a obnovila proizvodnju povrća i podigla plastenike.

Poljoprivreda kao još jedna linija fronta

Rat je pokazao da se borba za opstanak ne vodi samo na prvim crtama linije fronta. Ona se vodi i na ukrajinskim njivama, gdje žene svakodnevno dokazuju da mogu uspješno preuzeti poslove koji su se donedavno smatrali isključivo muškim. Njihov rad danas nije samo doprinos proizvodnji hrane, nego i jedan od simbola otpornosti ukrajinskog društva u najtežim ratnim okolnostima.

Problemi s radnom snagom nisu zaobišli ni Rusiju. Tamo, prema službenim procjenama, u poljoprivredi nedostaje između 143.000 i 200.000 radnika, ponajprije zbog mobilizacije i odlaska zaposlenih u bolje plaćenu vojnu industriju.