Rastrgani Nijemci: I jeli bi meso i čuvali okoliš

Poljoprivreda je najveći uzrok deforestacije, odnosno smanjenja šumskog pokrova, a govedarstvo i uzgoj soje su najveći krivci, piše Nicole Polster, promotorica održive potrošnje u Fernu, organizaciji posvećenoj zaštiti šuma i pravima ljudi koji ovise o njima. 

Polster kaže kako se državljani Njemačke sukobljavaju u svojim željama. S jedne strane je ljubav prema mesu - od kobasice do šnicli i salama koje su dio nacionalnog kulturalnog identiteta, a s druge strane je očuvanje prirode. 

Godišnje procesuiraju 740 miliona životinja

Nijemci su među najvećim svjetskim potrošačima mesa. Jedenje mesa u toj se zemlji gotovo udvostručilo od 1950. godine, a potrošnju potiče moćna mesna industrija koja godišnje procesuira 740 miliona životinja. 

Istovremeno, u toj zemlji pored sveprisutne ljubavi prema mesu, raste zabrinutost za prirodni svijet, što pokazuju rezultati različitih anketa kao i sve veća potpora političkoj stranici Zelena partija (Green party) na izborima. 

Soja dolazi iz Južne Amerike - kompanije ne znaju točan izvor

Nekompatibilnost te dvije želje pojačava i činjenica da, iako je meso kojega Nijemci najviše konzumiraju lokalno proizvedeno, soja kojom hrane životinje dolazi iz uvoza. Soja najčešće dolazi iz Brazila, Paragvaja i Argentine, a čiji uzgoj čini neizrecivu štetu za okološ - krčenje šuma, kršenje ljudskih prava i okupiranje zemljišta. 

Ono što je šokiralo Nijemce je istraživanje provedeno u novembru, koje je provela američka nevladina organizacija Mighty Earth, pokazalo da uvoz soje za uzgoj pilića u Njemačkoj potiče deforestaciju u Južnoj Americi. No, još je šokantniji nedostatak transparentnosti u lancima opskrbe. Naime, anketa je pokazala da 40 njemačkih mesnih kompanija ne zna točan izvor iz kojega dolazi soja kojom hrane životinje. 

Polster postavlja pitanje: Kako da Njemačka pomiri svoje težnje u zaštiti okoliša i poštivanja ljudskih prava s uništavanjem kojega proizvodi mesna industrija?

Sama Njemačka ne može spasiti svjetske šume 

Ističe kako je politika itekako svjesna ovoga problema te se zbog toga Njemačka uključila podupirati one opskrbne lance koji ne utječu na krčenje šuma. No, sama Njemačka ne može spasiti sve šume na svijetu te je zbog toga potrebna konkretna i dalekosežna promjena politike. 

Ova aktivistica ističe kako Njemačka treba revidirati svoju strategiju o primanju poljoprivrednih subvencija Evropske unije. Naime, do 2020. ova će zemlja primiti subvencije u iznosu od 44,1 milijardu eura, putem Zajedničke poljoprivredne politike. Također je dobila i paket potpore EU-a, vrijednosti više od 69 miliona eura što su distribuirali uzgajivačima svinja, goveda, muznih krava, ovaca i koza. 

Sve je to omogućilo Njemačkoj da bude najveći proizvođač svinja u EU, drugi po veličini proizvođač goveda i među pet najboljih proizvođača peradi. No, ponovimo, taj se visoko-subvencionirani, intenzivno rastući sektor mesne industrije oslanja na uvoz soje iz zemalja isto tako intenzivno rastućom deforestacijom. 

Njemačka može znatno utjecati na politiku EU 

Kako znamo, Zajednička poljoprivredna politika se trenutno reformira što Njemačkoj daje priliku da ograniči štetu uzrokovanu razvojem mesne industrije, da strateški planira kako diverzificirati proizvodnju proteina, uključujući i alternative mesu te podrži prijelaz na agroekološke prakse koje će poljoprivrednicima donijeti benefite i poboljšati tlo. 

Također može odigrati značajnu ulogu na razini EU te utjecati na njezinu politiku jer je od Brexita njemačka pozicija i moć u EU porasla.

U maju 2019. godine Nijemci će glasati za nove članove Evropskog parlamenta, a 2020. godine ta će zemlja predsjedati Evropskim vijećem. U Fernu ističu kako njihov akcijski plan na kojem dugo inzistiraju, treba osigurati da poljoprivredni proizvodi ne pogoršavaju klimatske promjene te da ne smiju dolaziti iz ilegalno obrađivanih zemljišta ili kršiti međunarodne norme prava onih ljudi koji sudjeluju u proizvodnji.