Projekt pod nazivom "Aiming for Equ(ALL)ity“ koji se održao početkom marta u ruralnom području Portugala okupio je mlade predstavnike nekoliko europskih država.
Projekt pod nazivom "Aiming for Equ(ALL)ity“ koji se održao od 5. do 10. marta u ruralnom području Portugala, okupio je mlade predstavnike nekoliko europskih država. Učestvovanjem na projektu sudionici su bili upoznati s nejednakošću među polovima (manje mogućnosti), poteškoćama mladih u manjim sredinama, ali i s prilikama za razvijanje ruralnih prostora.
Projekt se sproveo uz financijsku pomoć Erasmus+ programa mobilnosti kod mladih. Organizaciju je preuzela portugalsko udruženje mladih Reencontro iz mjesta Vila Nova de Tazem, gdje se projekt i održao. Predstavnici iz susjedne Hrvatske su učestvovali preko udruženja mladih Meraki iz Kloštra Podravskog. Uz njih, na projektu su učestvovali i predstavnici Belgije, Grčke, Gruzije, Litve i Mađarske.
Kroz metode neformalnog obrazovanja mladi su učili kako identifikovati socijalne probleme poput društvene isključenosti i diskriminacije koju mladi trpe zbog pola, ponajprije u ruralnim područjima. Osim navedenog, prisutni su bili upoznati s opuštenom portugalskom kulturom, tradicionalnim plesovima, domaćom hranom, životom ljudi u ruralnim sredinama, a u isto vrijeme svi su imali mogućnost uživati u rajskim pejzažima brežuljkastog Portugala.
Prema podacima iz 2014. godine u ruralnim prostorima Portugala živjelo je oko 28% Portugalaca. Danas, u 2020. godini, šest godina kasnije domaćini tvrde kako je tačan podatak između 18% i 20%. Uglavnom se radi o staroj populaciji. Vožnjom kroz sela središnjeg Portugala gotovo je nemoguće vidjeti djecu na ulicama. Ova država od 60-tih godina prošlog vijeka bilježi kontinuirani pad mladih naraštaja. U odnosu na ostale zemlje Europske Unije, Portugal ima najniži broj mladih u odnosu na stanovništvo starije od 64 godine.
Portugal je u Europi poznat po kvalitetno izgrađenoj infrastrukturi cesta, električne energije vodovoda i sl., no i to ne pomaže zaustaviti iseljavanje radno sposobnih ljudi u veće gradove odnosno u inostranstvo. Glavni razlozi iseljavanja su sigurni poslovni, veća primanja, atraktivnost gradova i seoska ne izolovanost, navode domaćini. Šetnjom kroz bajkovita sela osjeti se tišina (nedostatak) ljudi, a priroda uzima kuću po kuću pretvarajući ih artističke objekte vječitog zelenila.
Nježni brežuljci središnjeg Portugala su puni maslina, vinograda, agruma i pašnjaka. Na pašnjacima obitavaju uglavnom ovce, nešto manje koze. U središnjoj regiji Portugala, Serra de Estrela, uzgajaju se isključivo tradicijske pasmine ovaca Bordaleiras i Churra Mondegueira. Dugom tradicijom pravljenja sireva, ponajprije ovčjih, Portugalci se mogu ponositi.
U selu Vila Nova de Tazem već nekoliko decenija, prema tradicijskoj recepturi pravljenja ovčjih sireva, neprestano radi porodična mljekara Quinta de São Cosme. Svi procesi proizvodnje sira se obavljaju po tradicijskim načelima uz prisustvo modernih standarda. U mljekari se proizvode tri tipa sira: sir Serra de Estrela (zreli polutvrdi sir), sir Cuardo (sa začinima, polutvrdi sir) i requeijao (meki sir). Tehnologija proizvodnje svih sireva je sljedeća: mlijeko se iz prijemnog laktofriza dovodi u kotao za sirenje gdje se zagrijava na 30°C bez prethodne pasterizacije, dodaje mu se rastvor čička (lat. Cirsium vulgare) za sirenje i ostavi se oko 1 sat da se usiri.
Nakon usirenja masa se stavlja u kalupe i odlazi na cilindrično prešanje i cijeđenje. Sir ostaje u cilindrima jedan dan uz stalno okretanje nakon čega ide u salamuru na soljenje kako bi se spriječio razvoj plijesni. Nakon salamurenja sirevi idu na zrenje i to u dvije faze na različite temperature oko 30 do 40 dana. Zadnja faza nakon zrenja je premazivanje kore sira s biberom i crvenom paprikom.
U mljekari se dnevno preradi oko 680 litara ovčjeg mlijeka. Uz porodicu u mljekari radi četvero stalno zaposlenih. Porodica Cosme svoje sireve plasira širom Europe. Tržište nije bilo teško pronaći jer sirevima smo u samom vrhu europskog kvaliteta, napominju iz mljekare.
Vinogradarstvo i vinarstvo familije Pinto se temelji na viziji tri generacije. Nosilac gazdinstva Alberto Pinto naslijedio je ljubav prema poljoprivredi od svog djeda. Priča o počecima vinogradarstva na području Serra da Estrela, gdje se trenutno proizvodnja nalazi, seže u rane godine prošlog vijeka. Zbog neimaštine, nakon Prvog svjetskog rata, Albertov djed odlazi u Južnu Afriku na rad kako bi zaradio novac za svoju porodicu. Nakon 14 dugih godina provedenih teško radeći po Africi djed se vraća u svoje selo Vila Nova de Tazem te kupuje prve parcele pogodne za sadnju vinove loze. Četrdesetih godina 20. vijeka u selu se otvara poljoprivredna zadruga potpomognuta državnim novcem. Za voditelja proizvodnje postavljen je Albertov djed. Tada je započelo zlatno doba vinogradarstva i vinarstva u regiji Serra da Estrela, središnji Portugal.
Kad je Albertov djed preminuo zadruga vinogradara i vinara je poslovala još dvije godine. Nakon toga slijedi 20 godina pada broja površina pod vinogradarstvom. Kasnih sedamdesetih godina Albertov otac ponovno pokreće porodični posao te razvija prvi brend "kolibrić“ koji je i dan danas prepoznat u Portugalu i šire. Brendiranjem, ideja je bila spojiti prirodu (ptice) i čovjeka (vino).
Alberto zajedno s ocem u osamdesetim preuzima objekte nekada posrnule poljoprivredne zadruge te povećava proizvodne površine na 15 hektara vinograda. Izgrađeni podrumi i objekti za skladištenje boca se i danas koriste. Krajem devedesetih Alberto preuzima posao od svog oca te razvija međunarodno poslovanje. Porodica stavlja imperativ na kvalitet s kojim su se probili do Japanskog, Brazilskog, Australijskog i drugih svjetskih tržišta.
Uz članove porodice, na gazdisntvu je četiri stalno zaposlena dok po potrebi u berbi bude i do tridesetak sezonskih radnika. Kako bi postigli željeni kvalitet vina sve proizvodne operacije obavljaju ručno po metodi integrisanog pristupa. Godišnje proizvedu oko 80 hiljada kvalitetnog crnog, bijelog i roze vina. U sklopu porodične kuće posjeduju bogati arhiv vinima koji su sakupljali još od početka bavljenja vinarstvom. Najstarija boca datira iz 1933. godine.
Alberto je govorio nešto i o problemima s kojim se susreću. Najveći problem s kojim se njegovo poslovanje suočava je nedostatak radne snage. To je ujedno i razlog zašto proizvodne površine ne povećavaju. Vinogradarstvo i vinarstvo je uvijek bilo plemenito zanimanje u Portugalu, napominje Alberto. Mladi ne vide budućnost u bavljenju ovim poslom. Na ovom području je sve više pustih hektara i hektara vinograda, maslina, agruma i pašnjaka. Iako su svjesni da je poljoprivreda pošteni rad mladi bježe od teškog rada, samo zato što se rad kod nas ne cijeni, tvrdi gospodin Pinto.
Učestvovanjem na projektu mladi su, između ostalog bili upoznati sa životinjskim svijetom središnjeg ruralnog Portugala te su imali priliku promovisati neformalno obrazovanje kod mladih na obližnjim fakultetu i u osnovnoj školi. Kroz ovaj projekt mladi iz raznih država su upoznali problematiku ruralnih područja s kojom se suočavaju i starije članice Europske Unije.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
