Nova štetočina prijeti voćnjacima i vinogradima - već je u Evropi?

U posljednjih 20 godina Evropi i Sjevernoj Americi prijete mnoge invazivne vrste štetočine porijeklom iz Azije, a tretnutnu prijetnju predstavlja i nova vrsta. Riječ je o insektu Lycorma delicatula.

Porijeklo ove štetočine (na engleskom jeziku Spotted lanternfly, u doslovnom prijevodu "pjegava lanterna muha") su Kina, Vijetnam i Tajvan, a slučajno je donešena u Južnu Koreju i Japan gdje su uočene štete sredinom 2000-ih godina. U novije vrijeme, odnosno 2014. primjećena je u Pennsylvaniji (SAD), a njena rasprostranjenost se širila kako se povećavala gustoća stanovništva i od tada je prijetnja Americi ali i Evropi.

U Pennsylvaniji je došlo do pogubne štete za vinsku industriju gdje su neki uzgajivači prijavili 90%-tni gubitak prinosa zbog ove štetočine.

Proglasili rat uvezenim insektima koji sišu sok iz stabla voća

Domaćin joj je širok spektar biljnih vrsta, čak oko njih 70. Osim vinove loze prijeti i voćnim vrstama rodova Malus, Prunus i Pyrus, (jabuka, šljiva, kruška), ali i ukrasnom i šumskom drveću poput rodova Acer, Betula, Cornus, Hibiscus, Pinus, Quercus itd. Ipak su najveće štete do sada zapažene na vinovoj lozi.

Kako ga prepoznati?

Prednja krila štetočine Lycorma delicatula su sivkasta sa crnim točkama, dio zadnjeg krila je crvene boje sa crnim točkama, a ostatak je bijele i crne boje, dok je abdomen žućkaste boje sa crnim prugama.

Ima jednu generaciju godišnje, a prezimljuje u stadiju jajeta. Polaže od 30 do 50 jaja pokrivenih žućkasto- smeđim voštanim slojem koje liči na blato. Osim stabala, jaja polaže i na drugim mjestima poput cigli, kamenja, vozila ili uginulih biljaka. Količina odloženih jajašaca na razne materijale može predstavljati prijetnju za širenje ovog insekta antropohorijom odnosno čovjekovim utjecajem.

Na veće udaljenosti se prenose zaraženim biljkama i materijalima na kojima su položena jajašca. Uslijed ishrane ličinki i imaga dolazi do žućenja listova, a na stablu se javlja izmet. Tijekom napada dolazi do lučenja medne rose na kojoj se kasnije razvijaju gljivice. Također znak zaraze može biti prisustvo mrava, pčela, stršljena i osa koje privlači medna rosa.

Fitosanitarni rizik

Putevi širenja L. delicatula su biljke za sadnju, a za detekciju se postavljaju ljepljive zamke u podnožju debla jer je primijećeno da mlade ličinke lako padaju s drveta pod utjecajem vjetra. S obzirom na klimatske promjene koje joj odgovaraju, smatra se da bi se mogao pojaviti i u vinogaradarskim područjima Evrope, a dodatan rizik predstavlja i uvoz iz Azije kao i SAD-a gdje su već prisutni ovi štetnici.

U Evropi ova štetočina još uvijek nije primjećena, odnosno prijavljena, ali se ne može isključiti mogućnost da već postoji neprimjećena mala populacija osobito u blizini aerodroma, luka ili željezničkih stanica, odakle bi mogla krenuti invazija. 

Kako se možemo pripremiti za potencijalan dolazak štetočina u Evropu?

Važna je aktivna biokontrola prirodnim neprijateljima. Poznati prirodni neprijatelji L.delicatule su parazitske osice (Anastatus orientalis i Drynus sp.). Prirodni neprijatelji bi mogli postati potencijalna sredstva za biološku kontrolu, smanjiti gustoću štetočina i usporiti širenje što bi smanjilo ekonomsku ili ekološku štetu povezanu i s ovim štetnikom, piše cabi.org.