Mogu li smokva, maslina i brucijski bor zaustaviti degradaciju zemljišta u Hercegovini?

Zemljište je vitalni prirodni resurs koji podržava proizvodnju hrane, regulaciju vode, biodiverzitet i ekosistem u cjelini. Sa stalnim rastom globalne populacije, potražnja za hranom raste, što posljedično vrši pritisak na zemljište i prirodne resurse. Međutim, istovremeno, degradacija zemljišta se povećava širom svijeta.

Približno jedna trećina svjetskog zemljišta je degradirana, što dovodi do njegovog lošijeg zdravlja, oštećenih ekosistema i smanjene sposobnosti zemljišta da skladišti ugljenik, a što je ključno u borbi protiv klimatskih promjena.

U BiH više od 3 hiljade km² degradiranih površina

Takođe, intenziviranje poljoprivredne proizvodnje donijelo je veće prinose, ali je u mnogim područjima dovelo i do povećanog pritiska na prirodne resurse. Kad je u pitanju područje Hercegovine, posebno su procesima degradacije pogođena kraška područja, sa intenzivnim zasadima vinove loze i voća, gdje se često primjenjuje obrada zemljišta na tzv. jalovi ugar, upotrebljava velika količina đubriva i pesticida pretežito stihijskih, bez urađenih kontrola plodnosti zemljišta, kao i intenzivna upotreba mehanizacije. Dodatno, značajno smanjen broj stoke u ovom području uticao je na to da se smanji đubrenje poljoprivrednih površina organskim đubrivom, te na taj način je smanjena i mikrobiološka aktivnost u zemljištu.

Upravo ovo je tema i projekta "Obnavljanje ekosistema putem održivog, integrisanog upravljanja kopnenim resursima", koji zajedno sprovode FAO i UNCCD, a finansijski podržava Južna Koreja.

Čak 3.457 km² ili 6.8% od ukupnih zemljišnih površina spada u degradirane površine na teritoriji Bosne i Hercegovine. U oba entiteta, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, najočigledniji problem sa degradacijom zemljišta je na jugu, u Hercegovini, na području koje je pod uticajem mediteranske klime. Najveća odgovornost za sprovođenje mjera zaštite zemljišta od degradacije i uopšte brigu o zemljištu svakako leži na entitetima, čija je obaveza i nadležnost upravo da rješavaju i ova pitanja. Zbog toga su nadležne entitetske institucije aktivno uključene u projekat od samog početka.

Okuplja i eminentne lokalne i međunarodne stručnjake iz ove oblasti, a pilot projekti se sprovode u Čapljini i Trebinju. Obe zajednice, Čapljina i Trebinje, nalaze se u tipičnom kraškom području, često definisanom kao mediteranska Hercegovina. Obje zajednice su pod snažnim uticajem mediteranske klime i prilično blizu Jadranskog mora, na koje su značajno uticale klimatske promjene u posljednjih nekoliko godina. Trebinje je identifikovano kao žarišna tačka degradacije zemljišta u Republici Srpskoj, dok je Čapljina prepoznata od strane Federacije BiH.

Gubi se najvrijedniji sloj zemljišta

Nacionalni stručnjak za održivo upravljanja zemljištem (SLM), dr Dženan Vukotić, navodi da postojeće poljoprivredne prakse mogu dovesti do degradacije zemljišta, povećane erozije i smanjenja njegove plodnosti. Kada se površinski sloj zemljišta ispere ili odnese vjetrom (eolskom erozijom), gubi se najvrijedniji sloj zemljišta bogat hranjivima i organskom materijom.

To dugoročno utiče na pad prinosa, ali i na ekonomsku održivost poljoprivredne proizvodnje. Erozija zemljišta ima i šire ekološke posljedice. Sa česticama zemljišta često se prenose i ostaci pesticida i đubriva, koji mogu dospjeti u vodotokove i doprinijeti zagađenju vode. Zbog toga se sve više promovišu održivije poljoprivredne prakse, poput smanjene obrade zemljišta, pažljivog korištenja agrohemikalija i primjene malča koji štiti površinu zemljišta, ali i izbor adekvatnih vrsta biljaka koje mogu spriječiti degradaciju zemljišta.

Koji materijal za malč izabrati u vrtu - sijeno, slamu ili pokošenu travu?

Čapljina i Trebinje su može se reći i najbolji primjeri degradacije zemljišta u kraškim područjima, i kao takve su uključene u ovaj projekat, a očekuje se da će oni biti odlični primjeri i za druge opštine koje su suočavaju sa sličnim problemima.

Goleti na plitkim skeletnim zemljištima

Na području Trebinja identifikovane su degradirane i opožarene površine koje su kategorisane kao goleti na plitkim skeletnim zemljištima karstnog reljefa, a koje predstavljaju prioritetne lokalitete za primjenu mjera ekološke obnove putem pošumljavanja. Ove površine karakterišu izražena erozija, visoka insolacija, ograničen vodni kapacitet zemljišta i spor prirodni sukcesioni oporavak vegetacije. Upravo zbog takvih stanišnih ograničenja odabrane su kao pilot-lokacija za uvođenje adaptivnih pristupa obnovi ekosistema, s ciljem stabilizacije zemljišta, smanjenja degradacionih procesa i iniciranja dugoročnog razvoja vegetacijskog pokrivača.

Za pošumljavanje ovih goleti predložena je primjena alohtone vrste brucijski bor (Pinus brutia), koja se u sličnim mediteransko-submediteranskim uslovima Turske pokazala izuzetno vitalnom i otpornom na sušu, visoke temperature i siromašna zemljišta. Njegova sposobnost brzog ukorjenjivanja u pukotinama stijenske podloge, efikasno korištenje ograničene vlage i relativno brz inicijalni rast čine ga pogodnim pionirskim taksonom za pokretanje procesa biološke stabilizacije degradiranih karstnih terena.

"Očekuje se da će brucijski bor doprinijeti poboljšanju mikroklimatskih i pedoloških uslova, čime se stvaraju pretpostavke za postepeno uključivanje autohtonih vrsta i dugoročnu ekološku stabilizaciju goleti područja Trebinja i šire", ističe dr Marijana Kapović Solomun, koja je i nacionalni stručnjak za neutralnost degradacije zemljišta u ovom projektu.

Maslina i smokva, pored koristi za očuvanje zemljišta i njegovo obogaćivanje organskim materijama, imaju i značajan finansijski aspekt za uzgajivače. "Klima odgovara uzgoju obje vrste, predstavljaju tradicionanu hranu na ovim prostorima, a na tržištu se bilježe sve bolje cijene ovih proizvoda", pojašnjava Grujica Vico, nacionalni stručnjak za lance vrijednosti.

Realizacija projekta obuhvata i sveobuhvatne analize lanaca vrijednosti pomenutih kultura, što bi trebalo da bude "most" koji će uvezati ekološku i ekonomsku dimenziju uzgoja. Pored direktnih investicija u podizanje zasada, projekat podrazumjeva i radionice, unapređenje saradnje međuministarske grupe za pitanja degradacije poljoprivrednog zemljišta, te rad sa lokalnim akterima u sektoru poljoprivrede i šumarstva.