Koji materijali mogu poslužiti za drenažu?

Drenaža u saksijama ili gredicama koje se široko primjenjuju u proizvodnji u zaštićenom prostoru, omogućava, ne samo oticanje viška vode, već i sprječava trulež korijenovog sistema biljaka. Drenažni sloj također ima ulogu da osigura dovoljnu količinu vazduha, kao i dostupnost hranljivih materija koji se putem korijena transportuju do ostalih biljnih organa.

U tu svrhu se najviše koriste neorganski materijali poput šljunka, ekspandirane gline, lomljene cigle ili keramike, drvenog ugljena, stiropora, vermikulita, perlita i slično.

Prednost šljunka

Jedan od materijala koji se najčešće koristi kao drenažni sloj je šljunak ili sitan kamen zbog svoje izdržljivosti i dugotrajnosti. Prednosti korištenja ovog materijala ogledaju se u tome što šljunak sprječava zadržavanje vode, a povoljno utiče i na provjetravanje zemljišta. Između ostalog je pristupačan i primjenjuje se u sloju od jedan do dva centimetra, postavlja na dnu kontejnera, saksije ili gredice i pokrije zemljom.

Sadnja mediteranskog bilja: Šta trebaju lavanda, kadulja, ružmarin i lovor?

Ekspandirana glina je još jedan od materijala koji se koristi u drenažne svrhe. Nastaje tretiranjem čistih glina visokim temperaturama na 1100^oC, pri čemu se formiraju granule koje su lagane, hemijski inertne, visoko propustljive za vodu i vazduh. Ne mijenja značajno pH vrijednost, ne raspada se i može se iznova koristiti najčešće u sloju od jedan do pet centimetara. Ekspandirana glina se koristi i kao supstrat u hidroponskoj proizvodnji biljaka.

Lomljena cigla ili keramika se može primijeniti kao drenažni sloj kada su u pitanju veće saksije, jer dimenzije ovog materijala dosežu i do pet centimetara.

Odličan materijal za drenažu je i drveni ugljen koji omogućava aeraciju supstrata, ima antibakterijsko djelovanje i povećanu pažnju. Postavlja se na dno saksije u sloju od jedan do dva centimetara, a može se i miješati sa zemljištem u cilju poboljšanja njegove strukture. Poseban značaj ima kod sukulentnih biljaka i kaktusa koje su osjetljive na višak vlage.

Kao drenažni materijal vrlo često se primjenjuje i stiropor koji sprječava truljenje korijena i sabijanje zemljišta, jer omogućava oticanje viška vode. Mana je to što nije biorazgradiv. Postavlja se u sloju od dva do pet centimetara na dnu saksije u obliku izlomljenih komadića.

Perlit i vermikulit miješa se sa supstratom

Kada je riječ o materijalu poput perlita i vermikulita, mogu se koristiti kao drenažni sloj, ali se zbog svojih specifičnih osobina uglavnom miješaju sa supstratom.

Perlit je materijal koji se dobija iz vulkanskog silikatnog pijeska tretiranjem na temperaturi od 1200^oC. Lagan je, hemijski inertan i sterilan sve do momenta primjene. Nije idealan kao drenažni sloj, već je bolje miješati ga sa zemljištem, jer se vremenom pretvara u prah i sklon je sabijanju, samim tim onemogućava oticanje viška vode.

Vermikulit je silikat gvožđa ili aluminijuma i dobija se zagrijavanjem do 1000^oC. Dobro upija vodu i hranljive materije, pa ne može biti klasičan drenažni materijal, već se kao i perlit, miješa sa zemljišnim supstratom. Ukoliko se postavi kao samostalni drenažni sloj može uticati na zadržavanje vode i vazduha, što će onemogućiti normalan rast i razvoj biljke. Karakterističan je po tome što gubi termičku inertnost nakon zalivanja, a dezinfekcija vermikulita je jako složen proces.