Kako očistiti sistem za navodnjavanje?

Navodnjavanje predstavlja hidrotehničku mjeru za poboljšanje fizičkih osobina zemljišta dodavanjem vode, kako bi se postigla optimalna vlaga za vrijeme vegetacije, a time i optimalan prinos. Sprovodi se tokom jednog dijela ili cijelog vegetacijskog perioda. Voda se koristi iz vodenih tokova, vještačkih jezera, izvora ili iz prečišćenih otpadnih voda. Prema načinu pretvaranja njenog toka u kapilarnu vodu u zemljištu, postoje tri metode: površinsko, podzemno i kišenje (orošavanje). 

Navodnjavanje zemljišta pruža usjevima najbolje uslove za rast i olakšano je usvajanje hranljivih materija iz zemlje. Međutim, sistem zahtjeva i redovno održavanje. Kako navode iz Savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede RS, sistemi se biraju u zavisnosti od tipa zemljišta, kvaliteta vode, kapaciteta izvorišta, i drugih faktora.

Održavanje investicije

Bez obzira koji se koristi, kroz cijevi i crijeva ne protiče čista voda, u njih se dodaju vodotopiva đubriva, a i bez njih, voda može biti puna kamenca, koji se vremenom taloži i može dovesti do prekida protoka uslijed začepljenja. Kako je riječ o značajnoj investiciji, potrebno je uložiti vrijeme i trud u njeno održavanje kako bi efikasno radila što duže.

Dakle, kako biste spriječiti prijevremena oštećenja i propadanje cijevi i filtera, neophodno je upoznati se s načinima čišćenja.

Temeljno čišćenje, uz upotrebu odgovarajućih sredstava za uklanjanje organskog i vještačkog otpada koji se gomila u cijevima, potrebno je vršiti jednom u toku sezone – najbolje na kraju, u jesen. Tako ćete osigurati njegovu efikasnost i kvalitetno navodnjavanje za usjeve i za naredne sezone te spriječiti stvaranje čepova koje filteri ne mogu da riješe. Ovo se možete primjenjivati i redovno u toku sezone kako biste isprali zemlju iz cijevi i obezbjedili čistu vodu za biljke.

Idealno rješenje za čišćenje sistema za navodnjavanje bi bilo sljedeće:

• redovno (barem dva puta u toku sezone) i to ispiranje vodom
• na kraju sezone: detaljno čišćenje hemikalijama

Još jedan benefit detaljnog čišćenja cijevi i crijeva na kraju sezone je što se sistem tako bolje pripremi za naredni vegetacioni period, a ako se pri čišćenju primijeti hrđa ili bijele naslage na cijevima, trebalo bi provjeriti koja je pH vrijednost vode. Ove bijele naslage su često posljedica povećane koncentracije gvožđa i kalcijuma.

Osim ispiranja vodom, čišćenje sistema podrazumijeva i korištenje hemikalija. Kako biste spriječili loš uticaj na životnu sredinu, treba preduzeti sljedeće korake prije samog čišćenja:

• provjeriti s proizvođačem da li su cijevi predviđene za čišćenje jakim kiselinama ili hlorom,
• obezbijediti sredstva za zaštitu (zaštitne rukavice, naočare i masku) kako ne biste direktno udisali isparenja i da hemikalije slučajno ne bi došle u dodir s kožom ili očima,
• pažljivo pročitajte uputstva na pakovanjima sredstava za slučaj da ne smiju da dolaze u dodir jedno s drugim,
• ako za čišćenje koristite kiseline, obavezno se strogo pridržavati uputstva proizvođača pri pripremi rastvora s vodom kako ne bi negativno djelovale na biljke i zemljište.

Čišćenje kiselinama

Redovno ispiranje cijevi i crijeva može umanjiti potrebu za korištenjem veće količine kiseline. Najčešće se u ove svrhe koriste fosforna, azotna, limunska i sumporna kiselina, a one su ujedno i najdostupnije. Sumporna je veoma opasna, pa se savjetuje da se njom rukuje izuzetno pažljivo. Prije nego se odlučite, provjerite da li su svi dijelovi sistema otporni na izabrani proizvod.

Limunska je odlična za održavanje i sprečavanje nagomilavanja naslaga gvožđa u cijevima za navodnjavanje, mada je manje efikasna od nekih drugih tipova. Prednost čišćenja kiselinama je u tome što uspješno otklanja začepljenja, a istovremeno i bakterije koje se često nagomilavaju i negativno utiču na usjeve do kojih dospijevaju kroz vodu.

Čišćenje hlorom

Kao vrlo efikasna pokazuje se kombinacija hlora i azotne kiseline, posebno kada su u pitanju alge i slični živi organizmi. Prije dodavanja ovih supstanci treba isprati cijevi čistom vodom, pa zatim dodati rastvor hlora koji ostaje u cijevima 24 sata. Nakon toga, potrebno ga je dobro isprati i uključiti sistem da radi neko vrijeme, potom dodati azotnu kiselinu i na svaka tri sata uključujete sistem da kaplje kako bi se isprale naslage iz cijevi.

Tek kada su cijevi potpuno čiste, navodnjavanje smije da radi svojim punim kapacitetom. Nakon upotrebe ovih hemikalija, potrebno je još jednom temeljno isprati sve čistom vodom.

Navedeni savjeti odnose se na čišćenje cijevi i crijeva kojima navodnjavate zemljište. Međutim, ne treba zaboraviti da se i na drugim komponentama mogu zadržati prljavština, bakterije, alge i druge neželjene materije, pa je potrebno očistiti i njih, a to se radi tako što se pipetom uzima kiselina ili drugi rastvor koji se koristi za čišćenje i nakapa na emitere ili filtere. Ako se kombinuje čišćenje sa hlorom i kiselinom treba voditi računa da hlor i kiselina nikako ne dođu u dodir jedno s drugim jer može doći do ozbiljne hemijske reakcije.

Upotreba kvalitetnih filtera

Prevencija je najbolja opcija – ukoliko ne dozvolimo da se otpadne materije i prljavština previše nagomilaju, proces čišćenja će biti jednostavan i brz. I iz tog razloga treba koristiti kvalitetan sistem za filtriranje vode. Različite vrste kvalitetnih filtera, koji također zahtijevaju redovno čišćenje, mogu da obezbijede da sve nečistoće ostanu u filterima i na taj način omoguće optimalni protok vode.

Gradnja akumulacija kao rješenje za sušu - isplativa investicija?

Valja imati u vidu i da danas postoje moderni sistemi za filtriranje koji se automatski čiste kada se na njima nalazi previše otpadnih materija. I svega navedenog dolazi se do zaključka da redovnim čišćenjem sistema za navodnjavanje produžavamo životni vijek investicije, kao i kvalitet navodnjavanja zemljišta.