Isplati li se živjeti na selu i baviti poljoprivredom - šta kažu djela?

Opštine Rogatica i Sokolac su uspjele da održe selo, zadrže na njemu poljoprivredne proizvodjače koji postaju seoske gazde. Mnogo je primjera mlađih ljudi koji se bave uzgojem ovaca, krava, koza i konja, a najviše je proizvodjača čuvenog boričkog krompira.

Krompir osnovna životna namirnica

Nikola Motika iz sela Šetići sa Borika kod Rogatice, odlučio je da egzistenciju ostvari na zemlji pradjedova gajeći čuveni borički krompir. Kaže da je mladom čovjeku teško ući u ovaj j vid biznisa ako nema naslijeđenu imovinu, mašine za obradu zemlje i poslovne partnere.

Motika: "Imamo krompira da nahranimo cijelu BiH, a opet uvozimo"

"Svake godine zasijemo oko 14 hektara zemljišta krompirom, s tim da bude roda oko 350 tona i to je postalo tradicionalno. Moja porodica se više od 20 godina bavi proizvodnjom ovog najpoznatijeg i najhranjivijeg povrća", kaže Nikola i dodaje da kada je u toku sjetva i berba učestvuje cijela porodica, dok se ostalim poslovima vezano za uzgoj krompira, pored njega, bave otac, brat i stric.

A, pored proizvodnje boričkog krompira, šira porodica Miljane Hršum iz Rogatice se bavi i uzgojem ovaca.

"Ovo je porodični biznis. Svekar, svekrva, muž, djever, zaova i ja smo uključeni u sve poslove vezane za uzgoj ovaca i krompira. Nadopunjujemo se i skupa radimo. Nekada bude i teško, ali uz podršku familije se sve može uraditi", priča Miljana i dodaje da je i ona dijete sa sela koja je od malih nogu naučila sve seoske poslove.

Ljubav prema konjima je posebna

I Damjan Bojat je ostao na selu. Gaji konje arapske pasmine dresirajući ih da učestvuju na konjičkim trkama. U svom vlasništvu imam tri arapska konja, trkaći sa kojima učestvuje na nadmetanjima i sajmovima. Ostvarili su, priča nam, mnogobrojne pobjede i odlične plasmane.

Bojat je dodao da u štali hrane i brinu se o kobili koja je stara devet godina, ima više od 20 trka i najbrža je kobila u državi.

"Ja sam inače i džokej. To se veoma teško postaje, jer prije svega morate biti snažni, bez straha i da slušate srce svog konja. Potrebno ih je trenirati nekoliko puta sedmično, sa određenim pauzama kako se konji ne bi preforsirali. A, najvažnije je da veoma dobro poznajete svog konja kako bi mogli sa njim ostvariti interakciju i disati kao jedno", pojašnjava Damjan.

Među uspješnim stočarima je Spasoje Čamur iz Istorčnog Sarajeva koji posjeduje farmu od 150 koza posebne alpske pasmine. Po zanimanju je pravnik, no kako kaže, čim je ugledao ove koze zaljubio se u njih.

"Kupio sam par komada, sa sada imamo veliku farmu. Što se tiče plasmana proizvoda, najviše se traži sirovo mlijeko koje je i najskuplje. Zatim, kozji sir, surutka, jarići za ražnja, jarčevi za stelju, koze i jarice za priploda i na kraju đubrivo koje je veoma traženo i cjenjeno", kaže Čamur, dodavši da sve što se proizvede od koza ima svoje tržište, plasman i kupce.

Primjeri Nikole, Miljane, Damjana i Spasoja dokazuju da selo u Bosni i Hercegovini ima budućnost. Uz trud, porodičnu slogu i ljubav prema zemlji, rad na selu više nije samo tradicija, već stabilan i profitabilan biznis koji mladima pruža priliku za kvalitetan i samostalan život.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor