Evropski sud pravde zaštitio vukove od regionalnih lovnih interesa

Evropski sud pravde (ECJ) odlučio je da se vuk ne može proglasiti lovnom vrstom na regionalnoj razini kada njegov status očuvanosti na nacionalnoj nije povoljan.

To vrijedi čak i kada ova divlja životinja nema strogu zaštitu u određenoj regiji, a prema Direktivi o staništima, budući da mjere upravljanja vrstama moraju biti osmišljene kako bi se održao ili obnovio povoljan status očuvanosti.

Primjer iz Španije

U Španiji su, na primjer, populacije iberijskog vuka pod različitim režimima zaštite. Prema regionalnom zakonu, on je proglašen lovnom vrstom sjeverno od rijeke Douro u Kastilji i Leonu. Stoga je 2019. regionalna vlada odobrila plan za lov 339 jedinki za sezone 2019./2020., 2020./2021. i 2021./2022.

Udruga za zaštitu iberijskog vuka ASCEL podnijela je tužbu protiv tog plana, a Visoki sud pravde Kastilje i Leona izrazio je sumnju u usklađenost zakona s Direktivom o staništima te uputio pitanje ECJ-u.

Prema izvješću za razdoblje 2013.-2018., vuk je imao nepovoljan status očuvanosti u tri regije nacionalnog teritorija, uključujući Kastilju i Leon. Sud je presudio da je regionalni zakon protivan Direktivi o staništima.

"Činjenica da neka životinjska vrsta može biti podložna mjerama upravljanja ne znači da je njezin status očuvanosti povoljan. Svrha tih mjera mora biti održavanje ili obnova povoljnog statusa očuvanosti vrste", stoji u obrazloženju presude.

Ograničenje ili zabrana lova?

U slučaju da te mjere uključuju pravila o lovu, one su namijenjene ograničavanju, a ne njegovom proširenju. Ako je potrebno, lov može biti i zabranjen, zaključio je Luksemburški sud.

Nadalje, odluka koja dopušta lov na neku vrstu mora biti opravdana i temeljiti se na podacima o nadzoru statusa. Te procjene moraju se raditi na lokalnoj, biogeografskoj i prekograničnoj razini.

"Kada neka životinjska vrsta ima nepovoljan status očuvanosti, nadležna tijela moraju poduzeti mjere za poboljšanje tog statusa", stoji u priopćenju ECJ-a.

U tom kontekstu, zaštitne mjere, poput ograničenja ili zabrane lova, mogu biti nužne kada postoji neizvjesnost o rizicima za očuvanje vrste kako bi ostale u povoljnom statusu.