Globalna komercijalizacija sjemena je rezultirala smanjenjem raznolikosti usjeva na selu, što otežava insektima, pticama i životinjama pronalazak vrste hrane koja im je potrebna.
Uključivanje u genetsku raznolikost sadržanu u sjemenu divljih vrsta i zaboravljenih biljaka moglo bi pomoći poljoprivrednicima da smanje svoju ovisnost o globalnom agrobiznisu i uzgajaju hranu prikladniju lokalnim uvjetima.
Od početka 20. stoljeća, globalna potražnja za određenim voćem i povrćem odvraća poljoprivrednike od korištenja lokalnog sjemena za sjetvu i umjesto toga kupuju genetski slične komercijalne sorte. Iako ova sjemenja koja se masovno proizvode često daju velike prinose, njih prodaje samo nekolicina velikih tvrtki, a poljoprivrednici ostaju ovisni o tim globalnim korporacijama.
"Trenutno je cijeli prehrambeni režim osmišljen na način da korporacije u potpunosti kontroliraju odluke oko sjemena", rekao je dr. Bálint Balázs, sociolog za zaštitu okoliša i izvršni direktor u Environmental Social Science Research Group u Mađarskoj.
"Poljoprivrednici nemaju drugi izbor osim da uzimaju sjeme kao robu, umjesto da ih tretiraju kao dio živog sustava ili dio naše kulturne baštine", istaknuo je.
Globalna komercijalizacija sjemena također je rezultirala smanjenjem raznolikosti usjeva na selu, što otežava insektima, pticama i životinjama pronalazak vrste hrane koja im je potrebna.
Dr. Balázs kaže da su posljednjih godina na tržište počele ulaziti nove različite organizacije u nadi da će narušiti status quo s većom bioraznolikosti sjemena. On vodi dio projekta DYNAVERSITY koji pomaže u stvaranju popisa sjemena s posebnim osobinama koji bi mogao pomoći poljoprivrednicima da postanu ekonomičniji i ekološki otporniji, piše Horizon.
Među onima koje sudjeluju u projektu su banke sjemena, prirodni parkovi i rezervati, poljoprivrednici, ekološke civilne skupine i istraživački instituti iz cijele Francuske, Italije, Mađarske i Belgije.
Cilj je oživjeti znanje poljoprivrednika za "promociju i popularizaciju sorti sjemena s vrijednim osobinama poput otpornosti na toplinu i sušu", rekao je dr. Balázs. U nekim slučajevima ovo može uključivati korištenje sjemena zaboravljenih lokalnih biljaka kako bi ih se vratilo na tržište. Te su se lokalne sorte razvile i prirodno se prilagodile u specifičnim okruženjima i možda će trebati manje resursa, poput vode ili gnojiva, nego njihovi glavni rivali.
Sve više ljudi mora shvatiti da je sjeme lokalni resurs koji je dio lokalnih zajednica i njihove okoline, a ne samo proizvod koji će se staviti u zemlju, dodao je.
Dr. Dulce Freire, agrarna i povjesničarka hrane sa Sveučilišta u Lisabonu u Portugalu, slaže se da moraju postojati inovativni pristupi za bolje usklađivanje poljoprivrede s lokalnim uvjetima.
"Kada želite (uspješno) uzgajati na određenom mjestu, želite da to bude odgovarajuće lokalnim agroekološkim uvjetima", rekla je.
Stoljećima je taj postupak bio norma, sve dok se nisu popularne nove sorte poput rajčice i krumpira pojavile širom svijeta. Promjenu je pokrenulo niz faktora poput potražnje i produktivnosti, što je dovelo do poboljšane ponude hrane i raznovrsnije prehrane. No, to se odrazilo i na izvorne sorte, a lokalizirane karakteristike koje su evoluirale kako bi rasle u ekosistemu su se izgubile.
"Unošenje novog sjemenja tijekom vremena ima posljedice, dobre ili loše", rekla je dr. Freire. Ona vodi istraživački projekt pod nazivom ReSEED, koji će istražiti povijest sjemena u Europi u nastojanju da iskopa drevne sorte koje bi jednog dana mogle pomoći modernoj poljoprivredi da postane održivija.
Tagovi
Autorica
