U središtu pozornosti našao se strateški iznimno važan plovni put - Hormuški moreuz. Kroz njega prolazi oko 20 posto svjetske potrošnje nafte, ali i između 25 i 35 posto globalne trgovine amonijakom i ureom, ključnim komponentama za proizvodnju azotnih gnojiva
Geopolitička situacija ponovno je izrazito napeta i neizvjesna. Od subote vijesti s Bliskog istoka izazivaju zabrinutost i u kontekstu poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivrednici ne strahuju samo od rasta cijena i moguće nestašice goriva, već i od poskupljenja gnojiva. Ključno pitanje glasi: hoće li se poremećaji na energetskom tržištu preliti i na troškove proizvodnje hrane?
U središtu pozornosti našao se strateški iznimno važan plovni put - Hormuški moreuz. Kroz njega prolazi oko 20 posto svjetske potrošnje nafte, ali i između 25 i 35 posto globalne trgovine amonijakom i ureom, ključnim komponentama za proizvodnju azotnih gnojiva, piše Farmer.
Napad Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, kao i reakcija Irana na vojnu operaciju, uzdrmali su tržišta sirovina. Hormuški moreuz, važan za transport nafte, plina i sirovina za proizvodnju gnojiva, postao je potencijalna točka eskalacije.
Prema podacima U.S. Energy Information Administration, kroz njega dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte. Njegova eventualna blokada predstavljala bi snažan energetski šok s izravnim posljedicama na cijene plina i, posljedično, đubriva.
Tržište je već reagiralo - cijene naftnih ugovora porasle su za gotovo 12 posto, a poskupili su i pšenica te biljna ulja. Investitori, strahujući od daljnje eskalacije sukoba s Iranom, masovno su zatvarali kratke pozicije prije vikenda.
Analitičari upozoravaju da tržište u mart ulazi s velikim špekulativnim nabojem. S jedne strane, geopolitičke napetosti i vremenski rizici u Francuskoj, Rusiji i SAD-u pogoduju rastu cijena. S druge strane, rekordna globalna ponuda žitarica, prema podacima Food and Agriculture Organization (FAO) veća od 3 milijarde tona, te visoke kamatne stope u Rusiji djeluju kao ograničavajući faktori za nekontrolirani rast.
Stručnjaci podsjećaju na iskustva iz 2022. godine te da rast cijena nafte gotovo uvijek povećava volatilnost na cijelom tržištu sirovina. Skuplja energija znači skuplji plin, a plin je temeljna sirovina za proizvodnju azotnih gnojiva. Prvi znakovi poskupljenja već su vidljivi. Prema izvješću Argus Media, cijena uree u Egiptu porasla je na 505 dolara po toni, dok je prije samo nekoliko dana iznosila 480-485 dolara.
I tržište fosfora je pod pritiskom zbog ograničenog izvoza iz Kine. Cijena sumpora u toj je zemlji porasla za oko 5 posto nakon napada na Iran. To je osobito važno jer je Kina najveći svjetski uvoznik sumpora, a oko 40 posto njezina uvoza dolazi upravo iz zemalja Bliskog istoka.
Prema neslužbenim informacijama, kroz Hormuški moreuz trenutačno bi mogli prolaziti samo kineski i ruski brodovi, što dodatno komplicira globalne lance opskrbe.
Arkadiusz Zalewski iz Instituta za ekonomiku poljoprivrede i prehrambene industrije u Varšavi upozorava da su cijene prirodnog plina na europskom TTF tržištu već dosegnule 40 eura po megavatsatu (2. mart 2026.), a daljnji rast ostaje moguć. Ako se više cijene plina zadrže dulje vrijeme, porast će i troškovi proizvodnje azotnih gnojiva u Europskoj uniji, što će povećati kolebanje cijena upravo uoči sezonskog rasta potražnje.
Ističe i važnost zemalja Perzijskog zaljeva za globalnu proizvodnju. Katar, Iran, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Oman među najvećim su svjetskim proizvođačima i izvoznicima azotnih gnojiva i sumpora. Velik dio izvoza prema Indiji, Brazilu, jugoistočnoj Aziji i Africi odvija se upravo kroz Hormuški moreuz.
Prema podacima FAO-a za 2023. godinu, Saudijska Arabija proizvela je 3,54 miliona tona azotnih gnojiva (izraženo u čistom hranjivu), Katar 2,59 mil.t, Iran 1,83 mil.t, a Oman 0,94 mil.t. Ukupno su zemlje Bliskog istoka proizvele gotovo 10 mil.t, dok je Evropska unija, za usporedbu, proizvela 8,25 mil.t, a Rusija 12,47 mil.t.
Za sada nema panike na tržištu, ali analitičari savjetuju oprez. Ključno pitanje je koliko će dugo trajati sukob. Ako se nestabilnost produlji, poljoprivrednici bi se mogli suočiti s višim cijenama đubriva prije jesenske sezone, mogućim kašnjenjima isporuka te dodatnim troškovnim pritiscima, osobito u Evropi.
Tagovi
Autor