Bosanski oštrodlaki gonič - barak: Cijenjena pasmina, gotovo prepuštena sama sebi

Uz lovca se skoro u pravilu veže i njegov najodaniji prijatelj - pas. Bilo da se probijaju kroz šumu, gaze kroz blato ili čekaju pravi trenutak u tišini, pas u lovu je mnogo više od običnog pomagača, on je saveznik i dio svake lovačke priče. Ono što krasi bh. lovnu baštinu je bosanski oštrodlaki gonič - barak. Ova cijenjena pasmina, nažalost, danas je gotovo prepuštena sama sebi.

No, trajno će u historiji bh. kinologije i lovstva ostati zapisano ime doc. dr Jelene Nikitović, s Instituta za genetičke resurse Univerziteta u Banja Luci, koja je prije pet godina odbranila doktorsku disertaciju "Fenotipska i genotipska karakterizacija bosanskog oštrodlakog goniča – baraka".

"Pasmina koju sam izabrala da bude predmet istraživanja prije svega to zaslužuje, prva morfometrijska istraživanja su urađena 1905. godine i bilo je krajnje vrijeme da se neko ozbiljno pozabavi ovom pasminom", kazala je docentica Nikitović u intervjuu za Lovački list.

Pas koji kida

Činjenica je, kako dalje navodi, da je barak rasa koja se vijekovima koristila za lov u Bosni i Hercegovini, te je mišljenja da pravac njenog očuvanja i korištenja treba usmjeriti na popularizaciju ove pasmine kao istrajnih goniča za divljač među lovcima, te uvesti u selekcijskom odabiru jedinki za priplod obavezne uzgojne preglede, kao i obaveznu provjeru radnih sposobnosti jedinki za priplod. Oko četiri godine docentica Nikitović se aktivno bavila tematikom ove autohtone pasmine.

"Ljubitelji baraka su posebni ljudi, mnogo vezani za svoje pse i nikada nisam vidjela da neko sa toliko ljubavi, ponosa ali i prkosa govori o svom psu i pasmini kojoj pripada. Većinom su to lovci i kinolozi koji vrlo dobro znaju vrijednost pasmine i njenu bitnost u historiji naše zemlje", dodala je.

Govoreći o izazovima, kaže da ih je bilo mnogo, a posebno je stresno bilo uzimanje morfometrijski mjera od jedinki koje su bile temperamentne (većina ih je takvih).

"Barak je poznat kao lovački pas koji kida tako da kada mu radite oko glave, uzimate mjere, nije baš prijatno, vjerujte nimalo. Rad u laboratoriji je posebno zahtjevan, jer sam izolovala genomsku DNK iz folikula dlake, što je vrlo osjetljiva metoda", pojasnila je Nikitović u intervjuu kolegi z Lovačkog lista, Nedimu Nogi.

Nije dovoljno priznat

Dalje navodi kako je barak izuzetna pasmina u svakom pogledu, ali ako ne nastavimo raditi kontinuirano, nismo baš na dobrom putu kada je u pitanju njen opstanak na teritoriji Bosne i Hercegovine.

"Iako se bosanski oštrodlaki gonič barak još uvijek ne smatra veoma ugroženom pasminom, a na tome se možemo zahvaliti entuzijastima, lovcima i ljubiteljima ove pasmine, svjedoci smo smanjenja broja stanovnika, pogotovo u predjelima gdje je barak najviše zastupljen, a to nam nameće potrebu što skorijeg osnivanja programa in situ očuvanja, kako bi ova pasmina bila zaštićena i sačuvana za buduće generacije", kazala je.

Bez dobro obučenog psa, nema ni ulova: Šta je važno kod gona na divlju svinju?

Smatra kako barak nije dovoljno prepoznat od strane države i da se mu treba posvetiti posebna pažnja ako želimo da ova pasmina ostane i opstane u našoj zemlji.

"Prvi korak je inventarizacija i od toga se mora krenuti, bazu podataka o pasmini treba uredno voditi i omogućiti da bude dostupna, naučni radnici uz pomoć poticaja Bosne i Hercegovine dati svoj doprinos. I kada bi svi od nas uradili ono što je do nas, barak bi bio jedan od zaštitnih simbola BiH poznat i priznat u cijelom svijetu", navodi docentica.