Bez pčela, ne bi bilo jagode, jabuke... one su najosnovniji oprašivači, pored onih divljih vrsta koje imamo. Pokazatelj su zdrave životne sredine, gdje njih nema, tu ni čovjek ne može opstati.
Voćna paša se bliži, a briga svih pčelara ista je kao i prethodnih godina - da li će pčele dočekati drugu pašu ili će, kao i mnogo puta ranije, biti otrovane raznoraznim pesticidima i hemijskim tretmanima koje proizvođači koriste pri prskanju voćnjaka ?
Stručnjak u ovoj oblasti, Tatjana Mrdak u razgovoru za naš portal podsjeća da pomor ovih korisnih insekata može imati višestruke posljedice.
"Bez pčela, ne bismo imali ništa drugo nego žitarice, a vremenom bi i one nestale. Ne bi bilo jagode, jabuke. One su prosto najosnovniji oprašivači, pored onih divljih vrsta koje imamo. Pokazatelj su zdrave životne sredine, gdje njih nema, tu ni čovjek ne može opstati", navodi Mrdak.
Smatra da sve veća industrijalizacija i nemarnost doprinose tome da različiti prirodni predatori gube svoja staništa.
"Danas imamo jako malo ptica jer nemaju gdje da naprave svoje gnjezdo, pogotovo na područjima sa manje drveća i zelenila pa je tu evidentan manjak čistog okoliša", kaže naša sagovornica i dodaje da se sa nestankom predatora, povećava broj štetočina, a samim tim veća je i potreba za tretiranjem.
Kako bi uticali na očuvanje životne sredine, pčelari svake godine sele svoje košnice u obližnje voćnjake gdje njihove pčele oprašuju višnju, šljivu, krušku.
"To je jedan voćnjak za primjer gdje se sve više radi sa organskim preparatima i zasniva se proizvodnja na biološkoj osnovi. Jagoda nikada ne bi bila onako atraktivna i kvalitetna da nema pčela. To je definitivno njihova zasluga."
Podsjeća i da one mogu znatno doprinjeti povećanju prinosa u gotovo svim granama voćarstva.
"U malini je sigurno oko 70 odsto. Ali, ne samo u malinjaku nego i kruški i jabuci i svakoj drugoj vrsti. Nije samo stvar u tome da će taj urod biti povećan, nego će se intenzivirati prinos prve klase i to je jako važno. Tu se dobija najbolja moguću cijena. Cilj nam je dobiti proizvod prve klase", objašnjava Mrdak.
Revizorski sud EU: Mjere za zaštitu pčela i drugih oprašivača uglavnom neučinkovite
Vrlo korisno bi bilo da svaki uzgajivač ima nekoliko košnica u svom zasadu koje bi koristio za oprašivanje, a samim tim povećao bi dobit i zaradu, međutim, još uvijek nije dovoljno podignuta svijest o tome.
"Oni koji to ne znaju ili ne žele, zapravo sebi prave veću štetu. Takođe, smatram da pčele nisu toliko ugrožene od većih voćnjaka već od manjih. Proizvođači, na primjer, danas imaju vremena za prskanje i to odmah i obave, ne razmišljajući da na taj način u samom cvijetu voćke čine štetu."
Da ne mogu da ugroze samo voće pokazuje i činjenica da nikada ne idu na bilo šta zagađeno, već nektar koji uzmu u sebe, prilikom leta do svoje košnice obogaćuju i time eliminišu sve štetne čestice, podsjeća sagovornica Agrokluba i dodaje da bi trebalo raditi na preventivi kako bi se strašni pomori, kakvih je bilo, spriječili.
Nesaglediv je broj pčela uginulih trovanjem u voćnjacima, ukazuje ona ističući da do toga ne dolazi isključivo direktnim prskanjem.
"One umiru konstantno svih 12 mjeseci od različitih posljedica trovanja. Čak i u periodu zimskog mirovanja, mogu uginuti uslijed nakupljenih otrova. U košnici su ograničene u toku zime, ostanu samo na toj hrani gdje ima ostataka otrova i nažalost tako nestaju."
"Jedna od borbi u ovom momentu je da ukoliko neko kupi bilo koje sredstvo kojima se tretiraju postojeće površine, da se mora ta ambalaža adekvatno uništiti, a pri tom da se opravda iz kojeg razloga je korišteno. Mi se borimo za to da mora postojati opravdanost, ako ste uzeli otrov koji može naštetiti pčelama i drugim životinjama", napominje naša sagovornica.
Apel svim voćarima je da prskaju u noćnim satima i u propisanim količinama, razgovaraju sa pčelarima, edukuju se i pomognu njihovom opstanku.
Tagovi
Autorica