Sada je i službeno - neonikotinoidi su štetni!

Neonikotinoidi su najrašireniji insekticidi na svijetu, a borba protiv insekticida na bazi neonikotinoida traje više od desetljeća. Naime, ove insekticide su odavno pčelari i biolozi okarakterizirali kao jedan od glavnih uzroka masovnih pomora pčela, a te tvrdnje su dokazane i u brojnim znanstvenim istraživanjima.

Jedno od najnovijih i najkompletnijih istraživanja su proveli Budge i suradnici. U istraživanju objavljenom 2015. godine dokazano je da je uljana repica, čije je sjeme tretirano neonikotinoidom, toksična za pčele čak i kada procvjeta, jer se opasne količine pesticida prenose na polen i nektar. Uginuće pčela je zabilježeno čak i pri veoma malim koncentracijama neonikotinoida. To ukazuje da su neonikotinoidi veoma stabilni i štetni preparati. Ovi insekticidi su veoma štetni kako za pčele, tako i za druge oprašivače i pri veoma malim koncentracijama. Na osnovu različitih istraživanja, dokazano je da pored štetnog utjecaja na pčele, neonikotinoidi mogu škoditi i pticama, leptirima i vodenim beskralješnjacima.

EPA u novom izvještaju priznala štetnost neonikotinoida

Zbog svega ovoga, vršen je veliki pritisak u SAD na Agenciju za zaštitu životne okoline (EPA) da povuče dozvolu za korištenje ovih insekticida. 2009. godine EPA je počela sa dugačkim i veoma sporim procesom ponovne procjene rizika ovih preparata, ali ne kao klase, već jedan po jedan preparat. U okviru klase neonikotinoida postoji pet kemijskih preparata, čime je procjena rizika dodatno usporena. Za to vrijeme su se ovi preparati nesmetano koristili, a populacija pčela se drastično smanjivala.

U izvještaju koji je izašao u srijedu, 6. januara 2016. godine, EPA je priznala štetnost ovih preparata. Ova je institucija u svom izvještaju objavila da je insekticid "imidacloprid", iz porodice neonikotinoida, "potencijalno štetan za pčele kada se koristi na usjevima koji privlače oprašivače". Zato se u izvještaju preporučuje da se ograniči upotreba ovog kemijskog preparata do kraja ove godine. Revizijom velikog broja nezavisnih i industrijski sponzoriranih istraživanja, EPA je došla do zaključka da pčelama šteti kada dođu u kontakt sa imidalclopiridom pri nivou koncentracije koji je standardan na njivama (25 dijelova u milijardi). U EPA-inom izvještaju se kaže: "Ovi štetni efekti uključuju smanjenje oprašivača, kao i smanjenu proizvodnju meda", a također se navodi i da su usjevi koji sadrže štetne nivoe imidacloprida pamuk i citrusi, dok kukuruz i lisnato povrće sadrže zanemarivo niske vrijednosti rezidua.

Iako zvuči utješno što kukuruzna polja ne utječu štetno na pčele, treba napomenuti jednu veoma bitnu stvar; kukuruz se u SAD malim dijelom tretira imidaclopridom, dok se najvećim dijelom tretira drugim preparatom iz klase neonikotinoida, klotianidinom (clothianidin), čiju procjenu rizika EPA još uvek nije objavila.

Da se vratimo na imidacloprid. Najveće količine imidacloprida se koriste pri tretiranju soje. Soja je, po EPA, privlačna pčelama zbog polena i nektara, ali podaci koja je koncentracija pesticida u polenu i nektaru je "nedostupna", odnosno ne može se naći podatak čak ni u nezavisnim istraživanjima.

Što dalje?

Što se tiče objavljenog izvještaja, EPA tek treba razmotriti komentare javnosti, ali je evidentno da ga mora i upotpuniti procjenom rizika na druge vrste životinja.

Kada se upotpuni procjena rizika imidacloprida, moraju se obaviti i procjene rizika ostala četiri pesticida. Tek nakon toga se može pričati o sigurnoj upotrebi preparata na bazi neonikotinoida. Svakako naši zvaničnici trebaju pratiti svjetska saznanja i biti spremni na brzu reakciju.

Foto: pixabay.com