Organizacijom do stoljetnog uspjeha u pčelarstvu

Pčelarstvo je grana koja traži veliko iskustvo i znanje. U uspješnim pčelarskim porodicama je to uglavnom tradicija. Prenosi se sa generacije na generaciju. "Tradicija pčelarenja u porodici Kazaz iz Bihaća traje 250 - 300 godina", govori nam Mirsad, a kod njegove supruge Emire je to još izražajnije, jer je u njenoj porodici 5 do 6 generacija pčelara.

U vremenu kada se sve modernizuje donijeli su odluku da se pčelarstvom bave profesionalno i danas imaju oko 60 proizvoda u prodaji, još 20 u pripremi te više od 500 proizvodnih košnica. Cjelokupan proces od livade do finalnog proizvoda na polici u trgovini rade sami, a prije prodaje krajnjem kupcu vrše ispitivanja i testiranja svakog pojedinačnog proizvoda. "Dosta dobrih recepata smo naslijedili, ali smo i njih unaprijedili i doradili, s obzirom da se tehnologija izmijenila", objašnjava nam Mirsad.

Pčelarstvo Kazaz se u mnogome razlikuje od drugih u BiH. Velika razlika je u profesionalizaciji rada. Za sada su uspjeli da stalno zaposle 4 osobe. Na početku je to bila samo supruga, zatim i Mirsad, a onda su pomoću subvencija Biroa za zapošljavanje i Ministarstva privrede zaposlili još 2 radnika. S obzirom da je ovo sezonski posao, u toku sezone se jave i dodatni poslovi za koje im je potrebno još 8 radnika.

Pčelar za uspjeh treba i dobro prodajno mjesto

Tokom nekoliko početnih godina porodica Kazaz je bila prisutna skoro na svakom sajmu u BiH i na taj način su izgradili svoje ime koje nešto znači u pčelarstvu, ali su se prezentirali i kupcima. Ali već neko vrijeme svoje snage i sredstva ulažu u nešto drugo - svoja prodajna mjesta. Imaju ih ukupno četiri, u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Bihaću. "Sajmovi su dobri i interesantni za promociju. Da se sazna za pčelara, ali imaju jako slab finansijski učinak. Obično oni dolaze sa velikim ulaganjem, a malim finansijskim dobitima, prvenstveno jer na sajam dođe mnogo pčelara. U proteklih 15 godina smo išli po svim mogućim sajmovima. Na sajmu koji sa kotizacijom košta oko hiljadu KM, možemo zaraditi isto toliko. Potrošiš sedam dana, a nisi zaradio ništa. To je na početku dobro radi promocije, ali za kvalitetan uspjeh u poslu, svaki pčelar bi trebao obezbijediti vlastito prodajno mjesto. Ono je skupo, a posebno je skupo dobro prodajno mjesto", kaže Mirsad i dodaje da im marketing im više nije potreban jer najbolji marketing su im prepod najbolje preporuke kupaca drugim kupcima, čime je ostvaren njihov dugogodišnji cilj. Osim toga, kažu da imaju jednu od najbolje organiziranih proizvodnji u BiH.

Novi projekt - nova zapošljavanja

"Dobili smo povoljan kredit od razvojne banke, naravno uz garanciju da ćemo zajednički uložiti naša sredstva. Krenuli smo u projekt gdje je sva pčelarska proizvodnja stavljena na jedno mjesto. Pored radionice za proizvodnju sa kapacitetom od oko hiljadu i pol košnica na nivou jedne sezone, angažovali smo se da napravimo proizvodne pogone za proizvodnju pogače za prihranu pčela, otkup i preradu voska i treći prostor kao veliku punionicu sa kapacitetom od oko 50 tona. To je investicija u koju smo ušli prije 2 godine i sada je u realizaciji oko 60 %. Trebat će nam još oko godinu dana da se to sve kompletira i da se mašine stave u pogon. Taj pogon bi trebao ukupno zapošljavati 14 radnika. To je 14 novih radnih mjesta. Tražili smo određenu suradnju sa institucijama i ministarstvima, ima naznaka da bismo mogli nešto konkretizirati sa kantonalnim ministarstvima, ali je to sve u fazi pregovaranja", objašnjava Mirsad.

Cjelokupan tehnološki proces zaokružen je na jednom mjestu, od ulaska sirovine, proizvodnje košnica, do proizvodnje matica, rojeva, pripreme, pakovanja, distribucije, proizvodnje meda, propolisa, matične mliječi, sabiranja biljaka, prerade svega toga u finalne proizvode, pakovanje, marketing, distribuciju na tržište te prodaju. Mnogo je novca uloženo, ali su se i mnogo educirali. Prošli su veliki broj seminara i škola pčelarstva odlazeći po cijelom regionu i europi.

Kreditiranje drugih pčelara

U sklopu svoga posla pčelarstvo Kazaz surađuje sa 10-tak pčelara prema modelu odgođenog kreditiranja. "Mi njima damo kompletne proizvodne zajednice, opremu, košnice, matice, vosak, pogače ili ono što im već treba, a u kompenzaciju oni to plaćaju sa svojim proizvodima u naturi, uglavnom medom i propolisom", kaže Mirsad.

To je interesantna poslovna investicija kojom oni, shodno svojim kapacitetima, iskreditiraju 10-tak pčelara u toku sezone, što ima dvostruku korist. Na taj način daju kompletan repromaterijal s odgođenim plaćanjem od barem 6 do 8 mjeseci. Pčelar dobije kompletnu opremu da radi, a kada s tom opremom proizvede med, dio tih košnica plaća u proizvodima prve, dio druge, a dio treće godine svoga rada. "Nekad se zna desiti da se to otplati sve u prvoj godini", dodaje on. Primjer je i pčelinjak sa 50 košnica, koji košta oko 10 hiljada KM. Pčelar u sezoni može proizvesti 1.000 kg meda i u prvoj godini otplatiti kompletnu investiciju. Uz sve to vrše i monitoring nad kreditiranim pčelarima i njihovim pčelinjacima i pružaju potpunu podršku. "Ovaj model se pokazao jako uspješnim, zadovoljno" komentira Mirsad i dodaje "Nije isključeno da se nećemo širiti u ovom pogledu nekad u budućnosti, ali ekonomski ambijent trenutno tome baš i nije priklonjen".

O izvozu trenutno i ne razmišljaju jer se sav proizvedeni med uspiju prodati.