• Pčelarstvo u BiH
  • 24.05.2017. 14:00

"Nisam siguran bavim li se ja pčelama ili one sa mnom"

Iako broj pčelara iz dana u dan raste, Federacija BiH i dalje je bez zakona o pčelarstvu.

  • 3.809
  • 532
  • 0

"Da je pčelarenje lako, pčelar bi bio sva'ko!" - znao je govoriti jedan stari pčelar. Ali ne treba niti od ovog poziva praviti bauk: iako nose "skafandere" (šešire sa zaštitnom mrežicom) nisu oni astronauti! Nakon što se prevladaju prvi strahovi od uboda i početničke greške, pčelarstvo - poput svih drugih poslova na svijetu - može postati zanimljiva, izazovna i na više načina opuštajuća aktivnost u prirodi.

Da bi nekome uopće palo na pamet baviti se ovim pozivom, neophodna je motivacija, a ona nikako ne smije biti profit, jer je put od prve košnice do bačvi punih kvalitetnog meda spremnog za plasman po visokoj cijeni jako dug, ponekad i više godina i prožet dobrim i lošim sezonama i iskustvima koji ponekad pčelara mogu dovesti na sam rub očaja i pomišljanja o odustajanju od tog posla! Najčešće stimulacija krene iz obitelji ukoliko se netko od rodbine pčelarstvom bavi duže vremena, bez obzira hobistički ili profesionalno.

Pčelarstvo Karahodžić

Istraživali smo može li se živjeti od pčelarstva? Na kakve to probleme nailaze bh pčelari? Koliko je država sama po sebi napredna kada je u pitanju pčelarstvo? Koliko je ova djelatnost sama po sebi značajna za naše društvo?

Svoje mišljenje sa nama je podijelio Ekrem Karahodžić, jedan od najvećih pčelara u BiH, pčelarski humanist i stručnjak iz Tešnja. Ekrem je rođen 1953. godine, a pčelarstvom se počeo baviti 1979. godine. Zanomadio je 1989. godine, a već 1997. godine postao je inicijator i osnivač udruženja pčelara "Pčela" iz Tešnja. Osnivač je Saveza pčelara Zeničko-dobojskog kantona.

U praktično pčelarstvo uveo više desetina pčelara

Ekrem trenutno uzimljuje u Tešnju blizu dvije stotine pčelinjih zajednica. Kako sam kaže, razlog je općinski poticaj. Nešto malo pčelinjih zajednica ima i na Vlašiću i u Svilaju. Poznat je po tome što je u praktično pčelarstvo uveo više desetina pčelara.

"Poklonio sam im po jednu, a najčešće po više pčelinjih zajednica, a nekima mnogo više. Danas neki od njih su dobri pčelari, a neki to više i nisu", započinje svoju priču bh pčelar iz Tešnja.

Kako ističe, neki od pčelara koje je od osobno obučio, danas su "seleći" pčelari. O njegovom radu snimljene su na desetine TV emisija, a održao je i velik broj predavanja - kako u BiH, tako i van nje.

"Moja ljubav prema pčelama je velika, neizmjerna, neopisiva. Ne znam da li se ja bavim njima ili one sa mnom, ali znam da sam ovisam o pčelama i da sam njihov rob", dodaje Ekrem.

Od pčelarstva se (ne)može živjeti

Na pitanje kako se počeo baviti pčelarstvom, Ekrem kaže da ga je zainteresirala savršena organizacija pčela.

"Moj profesor, Zdravko Tomec, na svojim predavanjima često je pominjao savršenu i nepogrešivu organizaciju pčela. Onda sam se počeo družiti sa pčelarima, pa čitati pčelarsku literaturu. Kupio sam jedan roj pčela, zatim još dva, i tako korak po korak", nastavlja Ekrem.

Ekrem je ovisan o pčelama

On ističe da je u početku bavljenje pčelarstvom za njega predstavljalo samo hobi, te da prihodi pčelinjaka nisu pokrivali rashode. Međutim, s vremenom, kako je stjecao znanje i iskustvo, pčelarstvo je postalo rentabilinije. Karahodžić tvrdi da dobar i čestit pčelar sa samo trideset proizvodnih pčelinjih zajednica uz dobro poznavanje tehnologije pčelarstva, bolesti pčela, pašnih i klimatiskih prilika u Bosni i Hercegovini može ostvarivati prosječnu mjesečnu plaću. Naravno, uslov za sve je to je da proizvodnja meda ne predstavlja osnovni proizvod.

Pitali smo Ekrema koliko traje period medobranja, na što nam on kaže:

"Period medobranja na stacionarim pčelinjacima godišnje traje 15 do 20 dana. Mi seleći pčelari taj životni period pčela stalnim selenjem s paše na pašu produžimo i do 4 - 5 mjeseci."

Pčelarstvo je inače proizvodnja na otvorenom te u velikoj mjeri ovisi koliko će, kada i gdje pčele skupiti višak meda. Na stacionaru je sve više godina kada pčele ne skupe višak meda, pa tada izostaje vrcanje. Za razliku od proizvodnje meda i polena, na sve druge pčelinje proizvode manji utjecaj imaju vremenske prilike.

Federacija BiH nema zakon o pčelarstvu

Bh pčelar Ekrem kaže kako u svome pčelarstvu nema posebnih problema, izuzev onih koji su svima pčelarima zajednički. Pored standardnih problema različite zakonske regulative, držanja i selenja pčela, čest je akcenat i na problem čestih šteta koje medvjedi pričine na pčelinjacima, kao i sve veća primjena kemijskih sredstava u voćarstvu i poljoprivredi.

Pčelarstvo Mešinović

Pčelarstvo Karahodžić, pored meda, proizvodi i dodatne proizvode, a matična mliječ je osnovni proizvod kojom se ovo pčelarstvo bavi već dvije decenije. Najčešći problemi sa kojima se suočavaju bh pčelari su potpuno slaba organizacija, ne postoji savez pčelara na nivou države. Federalni savez ne daje rezultate svoga rada, a Kantonalni savezi imaju totalnu loš princip biranja članova upravnog odbora. Ipak, ozbiljni problem za cijelu zajednicu pčelara jeste taj da u Federaciji ni dan danas ne postoji krovni zakon kojim bi se ova oblast uredila. Za razliku od Federacije, RS i Brčko Distrikt imaju zakon o pčelarstvu. Ova oblast se djelomično ili nepotpuno u Federaciji uređuje Zakonom o stočarstvu.

Ekrem dalje dodaje da su prinosi meda ove godine prosječni. U toku je vrcanje, pa će se tek u narednom period znati kakav će rezultat dati.

"Teško je odgovoriti koliko će pčele na ovom putu naći meda. Moj glavni pčelinji proizvod je matična mliječ i tu bih mogao biti precizniji s obzirom da na tu proizvodnju manji utjecaj imaju vremenske prilike", dodao je Ekrem.

Prinosi meda iz godine u godinu drastično opadaju

Sličnog mišljenja je i 31-godišnji velikokladuški pčelar, Mirzet Mešinović, koji se pčelarstvom bavi već punih devet godina. Ipak, on smatra da se u današnje vrijeme od pčelarstva teško može živjeti, budući da su prinosi meda nisu više isti kao prije nekoliko godina.

"Danas se pčelari Velike Kladuše, ali i regije uglavnom oslanjaju na bagrem i kesten, ponegdje lipu i livadu, ali zadnjih godina kiša, a ove godine mraz unište bagrem, tako da ako se uspije dobiti i jedno vrcanje budemo sretni. Pčelari koji sele pčele na ispašu imaju veći prinos, ali i oni su daleko manji u odnosu na nekad", kaže pčelar Mirzet.

Na ispaši

Mirzet trenutno broji oko osamdeset pčelinjih košnica. I on smatra da je neuređen zakon o pčelarstvu jedan od glavnih problema u Federaciji za pčelare, ali dodaje i da su sve učestalije pojave bolesti pčela veliki problem.

"Najveći problem su nam sve masoviji razvoji poljoprivrede, posebno nasadi malina, krastavaca i drugih kultura. Nismo protiv tih ljudi, znamo da i oni moraju preživljavati, ali jesmo protiv upotrebe kemijskih sredstava koja su otrovna za naše pčele", nastavlja Mirzet.

Za razliku od proizvodnje meda i polena, na sve druge pčelinje proizvode manji utjecaj imaju vremenske prilike.

Mirzet dalje dodaje da je za njega ova 2017. godina dosada najlošija. Tvrdi da su i zadnje godine prilično loše. Kaže da za sada bagremovog meda u njegovim pčelinjacima neće biti, a ukoliko se nastave vremenske (ne)prilike, upitan je prinos meda od kestena.

"Znači cijela godina je upitna, a u cijeloj regiji pretpostavlja se da su gubici bili oko 50-60% , što je otežavajući faktor", dodaje on.

Otvorena prva api komora u Unsko-sanskom kantonu

Pozitivna vijest iz djelokruga pčelarstva stiže iz Bosanske Otoke. Naime, pčelar Ahmet Kahrić otvorio je prvu api-komoru na području Unsko-sanskog kantona, koja služi za liječenje respiratornih oboljenja uz pomoć zraka iz pčelinjih košnica.

Api komore su drvene kućice u kojima oboljeli sjede i uz pomoć cjevčica udišu ljekoviti vazduh iz košnica. Iako se na prvi pogled čini besmisleno, to nije tako, tvrde pčelari.

Ljekovita svojstva vazduha iz košnice su višestruka, a uz pomoć ove terapije moguće je liječiti čak i teška oboljenja respiratornog sistema. Terapija, tvrde pčelari, naročito pomaže kod liječenja astme i bronhitisa kod djece i odraslih. Ovakvu vrstu liječenja prvo su počeli raditi Slovenci, a od sada, dostupna je i u Bosanskoj Otoci.

Prinosi meda ove godine su prosječni. U toku je vrcanje, pa će se tek u narednom period znati kakav će rezultat dati.

Pčelari s kojima smo razgovarali dijele isto mišljenje: "Prošla godina je bila veoma loše širom Balkana i mi pčelari ne bismo željeli da nam se ponovi."

Oni također dodaju da broj pčelara BiH zadnjih desetak godina itekako raste. Mišljenja su da jedni u ovoj djelatnosti vide laku i brzu zaradu, drugi su zahvaljujući humanitarnim organizacijama "zagazili" u ove vode, a treći su ipak oni koji su se počeli baviti ovim poslom iz ljubavi. Kažu, ovi treći će biti dobri pčelari. Oni tvrde da je pčelarstvo težak i odgovoran posao.

Završena još jedna škola za mlade pčelare

Na samom kraju, donosimo i zanimljivu informaciju. Naime, tradicionalno Društvo pčelara Kantona Sarajevo, koje se inače ubraja u jedno od najstarijih pčelarskih udruženja u BiH (postoji preko stotinu godina) organiziralo je Školu pčelarstva za mlade, buduće pčelare.

Api komora

Ovogodišnju Školu pčelarstva financijski je pomoglo Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, koje je prepoznalo istinske baštinske pčelarske tradicije u Sarajevu. Školu je uspješno završilo 25 učesnika, a zanimljivo je upravo to da su među tih 25 učesnika i dvije dame - Mersida Alimanović i Nejra Ćosić.

Budućim ali i sadašnjim pčelarima želimo mnogo uspjeha u njihovom radu i naravno, što veći i bolji prinos meda.

Foto: Pčelarstvo Karahodžić, Mešinović, Kahrić


Fotoprilog


Tagovi

Pčelarstvo Karahodžić Škola za pčelare Api komora Medobranje Pčelarstvo Mešinović Med


Autor

Adis Džaferović

Adis Džaferović

Adi je PR manager koji novinarstvo voli od malih nogu, a posebno ga privlače istraživačke priče. Voli fotografiju, prirodu i istraživanje psihologije.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi