Pozitivno djeluje na digestivni trakt i takođe pokazuje veoma dobre efekte kada se uzima za prostatu, navodi pčelar Darko Batinić.
Iako se od uljane repice ne bi trebalo očekivati mnogo meda, s obzirom na to da je u pitanju prva paša pčela koja prije svega služi za njihov razvoj i pripremu za bagrem, med koji se od nje dobije izuzetnog je kvaliteta, a niz specifičnosti čini ga posebnim i drugačijim u odnosu na ostale vrste. O njegovim specifičnostima razgovarali smo sa Darkom Batinićem iz Zrenjanina (susjedna Srbija, op.ur.), koji je više od 15 godina u pčelarstvu.
"Sve je počelo tako što je roj pčela sletio na šljivu. Počeli smo sa tim jednim rojem, kasnije se razvilo u posao i postalo primarni izvor prihoda za našu porodicu. Prije tri godine smo odlučili da uđemo i u organsko pčelarstvo i očekujemo da će to biti novi put našeg razvoja", navodi Batinić.
Među bagremom, livadskim, lipovim i šumskim, posebno mjesto u njegovoj proizvodnji zauzima med od uljane repice.
"Ljudima je zanimljiv, jer se na prvi pogled zapitaju o čemu se uopšte radi. Ima veoma specifičnu teksturu, zbog jedinstvenog odnosa šećera i velike količine polena veoma brzo kristališe."
Poseban je po tome što se njegova boja kreće od bijele do blago žute, ali ga, prije svega, karakteriše, bijeli kristal. Tekstura je kremasta, a izdvajaju ga specifičan miris i ukus što one koji ga probaju ili u potpunosti oduševi ili ne žele da ga ikad više okuse.
"Ne može da se pokvari, kao i svaki med, ali je drugačiji zato što može doći do vrenja. Ako je pčelar primoran da ga izvrca ranije, ta količina vlage će biti još veća i poslije nekog vremena, ako se drži na toplijoj temperaturi, doći će do vrenja. Može se pojesti, ali dolazi do fermentacije", ukazuje naš sagovornik.
Dodaje i da med od uljane repice pozitivno djeluje na digestivni trakt i takođe pokazuje veoma dobre efekte kada se uzima za prostatu.
"Može biti odlična kombinacija sa sjemenom bundeve za prevenciju problema sa prostatom. Njega nećete često pronaći u prodavnicama. Nije toliko zastupljen, ali to je jedan od vrhunskih medova. Pčelari izbjegavaju da ga plasiraju maloprodajama upravo zbog opasnosti od vrenja. Uglavnom se prodaje u nekim mješavinama."
Dekristalizacija se, napominje, ne preporučuje, zato što će se vrlo brzo vratiti u kristalno stanje, a i pri tome se i u potpunosti mijenjaju ukus i aroma.
Pčelarima je, dodaje, veoma značajan upravo zbog toga što je uljana repica jedna od prvih paša. Ali, predstavlja mali problem za vrcanje zbog brzine kristalizacije, jer do nje može doći u samim ramovima, a u tečnom stanju ga mogu videti samo pčelari.
"On u roku od dva do tri dana u buradima postaje bijeli, kremasti kristal. Kada do toga dođe u ramovima, to predstavlja problem za vrcanje, jer može doći do kidanja. Zbog njihove neujednačenosti mase, dolazi do oscilacija vrcaljke, samim tim problem je za samu mašinu. Velika količina meda se vraća nazad u košnicu, jer ne može da izađe iz ramova", objašnjava Batinić.
Takođe, ukoliko vrcanje traje nekoliko dana, već na mašinama može doći do kristalizacije, pa ih se mora čistiti u međuvremenu. Ali, kvalitet je neprocjenjiv.
"Konvencionalna uljana repica se ne tretira mnogo pesticidima, ona zahtjeva jedan tretman kontaktnim pesticidom protiv sjajnika. To se radi na samom početku cvjetanja i nakon tog tretmana, poslije tri dana, u kontaktu sa agronomom, se dogovara dolazak pčelara. Kada se poštuje karenca, onda je to u potpunosti bezbjedno za pčele, a po nekim istraživanjima iz Estonije, potvrđeno je da nisu pronađeni nikakvi rezidui pesticida u samom medu", navodi.
Ipak, napominje, važno je biti u stalnom kontaktu sa agronomom, a zbog sve većeg interesovanja malih poljoprivrednika za proizvodnju uljane repice, u budućnosti bi mogao da postoji problem od trovanja pčela, ukoliko vegetacija ne bude ujednačena, te se parcele protiv sjajnika budu tretirale u različitim periodima, zaključuje.
Tagovi
Autorica