Huso Didik: Odakle im toliki med, ja zaista ne znam

Iako se zimi radovi na pčelinjaku smanjuju, to ne znači da ih nema. Svi već odavno znamo da pčele ne spavaju zimski san, već samo smanjuju svoje funkcije na minimum. Taj minimum pokretnosti omogućuje im također štedljivu minimalnu potrošnju hrane što ovisi o podneblju i pojedinoj godini. Poslovi koje pčelari provode moraju biti unaprijed planirani (kao i kroz godinu) rađeni u tišini i bez prevelikog uznemiravanja zajednica koje se nalaze u klupku.

Uginuće pčela česta pojava

Međutim, s obzirom da je zimsko doba, uginiće pčela je nažalost česta pojava u svakom pčelinjaku.Često su uzroci uginuća nepoznati, ali u većini slučajeva preventivnim djelovanjima pčelara tijekom sezone i pred samu zimu prilikom uzimljavanja možemo slučajeve uginuća svesti na najmanju moguću mjeru. Svi podaci preko 5-10% uginulih zajednica upućuju na greške prilikom uzimljavanja.

Upravo vođeni ovom tematikom, odlučili smo kontaktirati iskusnog pčelara Husu Didika iz Konjica, koji nam je otkrio zanimljive detalje o svom pčelarenju, potom je dodao zašto je njegov jedini proizvod samo med, a razgovor smo zaključili pričom o načinu uzimljavanja pčela koje lično on koristi.

Pčelarstvom se aktivno počeo baviti prije 25 godina

I u mjestu Glavatičevo kod Konjica nalazi se nekoliko pčelinjih zajednica. Njihov vlasnik je Huso Didik, koji kaže da se pčelarstvom bavi dugi niz godina, iako se aktivno pčelarstvom počeo baviti prije 25 godina.

"Pčelarstvo sam zavolio nekada davno, još kada je pojam meda bio da se kupe dva kilograma šećera", počinje sa svojom pričom naš sagovornik Huso.

On je dalje dodao kako trenutno njegovo domaćinstvo posjeduje preko 70 košnica pčela. Kako je Huso čovjek u godinama, veću brigu oko pčelarenja preuzeo je njegov sin Senadin, međutim, Huso mu kao iskusniji mentor pomaže onoliko koliko može i koliko zna.

"Počeo sam pčelariti iz ljubavi prema pčelama, a kasnije je taj hobi prešao u još veću ljubav, ali i u korist", dodao je on.

Proizvodi 100% prirodni med

Huso je dalje rekao kako je u vrijeme rata mnogo toga uništeno, te da mu je trebalo mnogo vremena, ali i snage da ponovno stane na noge. Također, otkrio nam je da se bavi proizvodnjom samo meda. Zašto je to tako, pojasnio je Huso u nastavku.

"Kod mene je stacionirani pčelinjak. Imamo samo jedno vrcanje. Netko će reći - a gdje je matematika tu? Smatram da ima netko jači i od pčelara i da sve ovisi od godine. Nije reklama, ali imam kvalitet meda o kojem mnogi mogu samo sanjati. Razlog za tako dobar kvalitet je taj što imam nezagađenu prirodu - dakle nema prskanja voća i ostalih poljoprivrednih kultura. Ima dosta livade, lipe, bjelove i crnogorične šume. Još na sve to ako znaš propisno raditi, uspjeh je neizostavan."

Huso je dalje pojasnio da u posljednih deset godina nije imao rojenja. Ako se dobro sjeća, dosada je podijelio preko 50 vještačkih rojeva. Matice radi sam za sebe i to iz rojevog nagona. Smatra da je to najkvalitetnije.

Obučio desetak pčelara iz vlastitog iskustva

Huso je obučio preko desetak pčelara, koji sada znaju više od njega, dodao je on kroz smijeh.

"Što se tiče pčelarstva nikad nisam dobio čak ni satne osnove. Pokušavao sam na razne načine, bio sam i član udruženja Kantona Sarajevo. Kada je trebao podsticaj, rekli su mi dovezi pčele u Katon i možeš ostvariti traženo pravo. Budući, da u mojoj zgradi, odnosno u stanu nema balkona, nisam imao kuda s njima. Pa, zbog toga i danas imam problem - adresa stanovanja u Sarajevu, a pčele na posve drugom Kantonu", priča nam sagovornik Huso.

No, usprkos problemima koje je Huso naveo, otkrio nam je da je trenutno član udruženja pčelara 'Behar Ilidža'. Huso je izjavio da se u ovo udruženje priključio jer smatra da je to najkorektnije udruženje i da se upravo tu nalaze vrsni pčelari, odlični saradnici i super ljudi.

"Moram spomenuti predsjednika Lisicu Muamera, Lučkin Saliha, Džebu, Adu, Senu, Kulu i jednu mladu pčelarku Irmu s kojima imam odlličnu suradnju", izjavio je Huso.

On smatra da su pčelari na Kantonu Sarajevo, ali i u cijeloj BiH jako neorganizirani. Mišljenja je da se nešto radi oko toga, međutim nedovoljno je.

Sav med prodaju na 'kućnom pragu'

I ova godina za Husu, kao i za većinu pčelara u BiH je bila jedna od najloših dosada. Vremenske prilike nisu išle u prilog ovogodišnjem prinosu. Pored toga što je ovo bila najlošija godina za Husu, imao je i problema. Dešavalo se da mu ljudi dođu po med, a on ga nema. Pretežno, sav med koji proizvedu prodaju na 'kućnom pragu'. Huso smatra da ako pčelar ima u prosjeku 15 kilograma meda, onda se to može nazvati prosječnom godinom. Ovaj problem oko sve lošijeg prinosa meda, po njemu, traje već nekih osam godina.

"Ova godina mi je dosada bila najlošija. Imao sam i probleme. Dolazili su ljudi po med, a ja ga nisam imao. Sav proizvedeni med prodamo na kućnom pravu. Imam mušterije i iz Gračanice, Zenice, Tuzle, Sarajeva. Mislim da koliko god da imam meda, sve bih uspio rasprodati", dodao je Huso u nastavku.

Kilogram meda košta 20 KM

Cijena njegovog meda košta 20 KM po kilogramu, a za ispravnost i kvalitet meda garantira upravo Huso. On je dalje dodao kako u narednoj godini ima u planu pokrenuti jednu liniju prerade voća, budući da istog ima jako puno u sezoni, nekada i do deset tona. Plan je da proizvodi sokove, džemove, sirće i slično.

"Sada je zima i pčele miruju, a mi vršimo pripreme za naredu sezonu. Da bi pčele preživjele, mora se uložiti mnogo truda. Treba ih obezbijediti sa dovoljno hrane, zaštiti od bolesti i napasnika varoe", istaknuo je on.

Huso sve poslove oko svoga pčelinjaka radi na prirodan način osim varoe, koja mora dohvatiti kemije.

"Ne vrijedi se boriti, mora doći mravlja i oksalna kiselina, inače nema opstanka.“

Svoje pčele ostavlja sa dovoljnom zalihom hrane

Da bi pčele preživjele zimu, moraju imati dovoljno hrane. Huso ističe da svaku pčelinju zajednicu ostavlja sa zalihom hrane od 15 do 20 kilograma, s tim što se u rano proljeće mora raditi intervencija.

"Imao sam sreću da do sada nikada nisam imao niti jedan gubitak. Da napomenem, pčela hoće rad, čistoću i mir. Ona je baš poput malog djeteta. Mnogo čitanja, mnogo edukacije. Nije to baš jeftin sport", nadodao je Huso.

Konkurencija među pčelarima je velika

Huso je rekao i da ima jako mnogo stručne literature. Čita je s vremena na vrijeme, iako mu, kako sam otkriva, ova novija ne ide baš od ruke. Pitali smo ga i kakvu suradnju ima sa ostalim pčelarima, na što nam je odgovorio da i ne baš tako bajnu komunikaciju, jer smatra da je zavist napravila svoje, a mišljenja je i da je konkurencija među pčelarima jako velika.

"Odakle im toliko med, ja zaista ne znam. Pitao sam ih, nitko ne želi reći. Zato je moj savjet, kupuj med samo od onoga koga zaista poznaješ", zaključio je Huso.

Pčele će preživjeti jedino pravilnim uzimljavanjem

Pred sami kraj našeg razgovora osvrnuli smo se i na prezimljavanje pčela. Huso je već dodao da je za prezimljavanje pčela, najvažnije da imaju dovoljno hrane. Opisao je i kako to izgleda na njegovom pčelinjaku:

"Ja zazimljujem pčelu na 2 LR nastavka. Kada se pčela zazimljuje, strogo se mora voditi računa da pčela bude u gornjem nastavku, pa onda koliko dohvati donjeg nastavka. Svo njihovo leglo i hranu prebacim u gornji nastavak, a u donji nastavak na centralne ramove stavim višak hrane. Pravilo u pčelarstvu je da pčela ne trpi hranu pod sobom, već je nosi gore i pravi sebi medne vijence. Dakle, namjesti tako da je hrana što bliže klubetu", pojasnio je on.

Klube je centar košnice gdje pčele zimuju. Klube će biti na onim ramovima gdje je izašlo posljednje leglo. Upravo zbog toga treba voditi računa da to bude u sredini košnice.

"Kod mene svaki poklopac ima stiropor debljine 2 cm, koji štiti isparavanje toplote. Svako isparavanje ima i vlažnost. To spriječavam sa par listova novina ili rebrastog kartona. Oni najbolje kupe vlažnost iz košnice koja može biti i pogubna za pčele i ništa ne diram dok ševa ne zapjeva. Dakle, pčele imaju potpuni mir. Povremeno vršim kontrolu, da vidim da li su sve na broju. Naslonim uho na košnicu i blago kucnem po njima. Ona se javi...“, zaključio je Huso.

Foto: Arhiv Huse Didika