Apiterapija kao način liječenja pčelinjim otrovom još nije zaživjela u potpunosti kod pčelara. Da se neko amaterski bavio ovom vrstom liječenja svjedoči primjer pčelara Anđelka Draganića iz Višegrada.Ovaj pčelar doživljava i duboku starost.
I dok su njegove komšije u izbjegličkom prtljagu iz Konjica u Višegrad nosili namirnice i pokućstvo, Anđelko Draganić je, na njihovo zaprepašćenje, na kamion natovario nekoliko košnica sa pčelama.
A kako i ne bi kad su mu ova mala vrijedna stvorenja dva puta spasili život.
"Sjećam se, 19. avgust 1963. godine. Otvori mi se iznenada krv na nos i nikako da stane. Ljekari u Vrazovu u Sarajevu rekoše da je opasno oštećen srčani zalisak. Jedan doktor nasloni ruku na moje rame i veli “Ajde, ti zemljače, kući, ako ti za tri dana ne spadne temparatura, dođi opet. Htio je reći da mi nema spasa“, prisjeća se Anđelko.
Anđelkov prijatelj, ljekar i pčelar obiđe ga i kaže mu : "Imaš lijek pored kuće, imaš pčele, jedi med, preživjećeš“.
"Rekao mi je da jedem med koliko god mogu. Kaže jedi i povraćaj, ali jedi. Nemam kud vidim da je đavo došao po svoje pa navalim na med. U početku ne možeš puno, osjećam kao da nema gdje da stane a onda je sve lakše i lakše“, veli stari pčelar.
Pčelar iz Konjica je te godine pojeo više od 50 kilograma meda.
"I tako sam ti ja medom šum sa srca zbriso. Nema krvarenja iz nosa, nema temparature, preporodih se ko dječak“, smješka se Anđelko koji godišnje konzumira od 15 do 20 kilograma meda.
Druga priča seljaka i pčelara iz Konjica koji se poslije Dejtona naselio u višegradskom selu Prelovo gdje i sad gaji pčele.
"Kako dolazi starost tako me slama išijas. Ne idem doktorima, imam ja medicinare u košnicama pored kuće. Iščitam literaturu i od ruskog naučnika Jurišina saznam da se ova bolest može uspješno liječiti pčelnjim otrovom, odnosno apiterapijom. I počnem ti sa terapijama, onako grubo, seljački“, priča Anđelko.
On je pet dana dnevno "puštao“, kako kaže, na sebe po deset pčela.
Pčele mu je brat uzimao za krilca i ubadao Anđelka prvo u predjelu kičme pa onada kuka, podkoljenice, zglobova na nogama i na kraju velikog prsta.
"Znači pet dana po 50 uboda, pa pauza tri dana. I tako dok nisam primio terapiju na svim nabrojanim dijelovima tijela. Najteže je bilo podnijeti bol od uboda oko zglobova“, priča Anđelko.
Ova starina ima 93 godine a dnevno na pčelnjaku stojeći provede i po četiri pet sati.
Išijas je saniran.
"Tako sam se pčelinjim otrovom borio protiv kostobolje. Ne preporučujuem ovu terapiju svima jer je bolna, a što sam ja navikao na svakodnevne ubode mojih ljubimaca i rizikovao to je moja stvar“, zaključuje Anđelko.
Iskusni pčelar iz Konjica, a sad Višegrada izliječio je išijas ubodima pčele i svojoj babi koja je živjela tačno 101 godinu.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica