Nazvati dijete, odraslu osobu ili političkog protivnika "magarcem" bilo je uobičajeno od antičkog Rima do današnjih političkih pozornica.
Srodan konju i zebri, velika pomoć poljoprivrednom domaćinstvu u teškim poslovima ili pri nošenju tereta. Nema velike zahtjeve u pogledu hrane i smještaja, jede čak i biljke sa trnjem, samo da je voda čista. Dugovječniji od konja, može da doživi četrdeset i više godina u stalnom radu. Da, riječ je o magarcu.
Ova dobroćudna i izdržljiva životinja, prema uvriježenom vjerovanju, služi čovjeku od postanka svijeta. Što nije tačno: divlji afrički magarac (Equus africanus asinus) pripitomljen je prije oko 3.000 godina, ali, također su u prirodi ostali azijski divlji magarac, kijang i još nekoliko podvrsta koje i danas žive kao prije pojave poljoprivrede.
Dalje se pripitomljena vrsta širila po Evropi, istovremeno sa širenjem granica antičkih država, naročito Rimskog carstva. Magarac je sisar srodan konju i zebri, velika pomoć poljoprivrednom domaćinstvu u teškim poslovima ili pri nošenju tereta. Nije atraktivan kao konj, ali, pogodan je za cjelodnevni rad. Kopita su mu, za razliku od konjskih, prilagođena neravnom kamenitom terenu. Oglašava se karakterističnim zvukom, njakanjem, po kome je poznat.
Ne češljaju mu grivu vile kao konju, niti ga, kao konja, pitaju za proricanje sudbine vještice i drevni sveštenici. Vitezovi u sjajnim oklopima nisu dojahali u bajke i pjesme na magarcima nego na njegovanim konjima. Ali, sam Hristos je stigao u Jerusalim jašući na magarici u pratnji njenog mladunčeta, što se navodi u Bibliji. Zato su hrišćanski vjerski velikodostojnici u davna vremena jahali na magarcima, pokazujući na taj način skromnost pred narodom.
Brzo ih je prošla volja, jer je ova životinja prilično neudobna za jahanje, i vratili su se rasnim konjima i dobro opremljenim kolima.
Magarac u načelu može mnogo da izdrži, ali, kad stane i ukopa se, ništa ne može da ga pomjeri s mjesta, tako da postoji izreka "tvrdoglav kao magarac". Uvrede i udarci slabo pomažu, zato svjesniji vlasnici skinu dio tereta sa namučene životinje i ona ubrzo krene kao da ništa nije bilo. Zato je vjerovatno nastala i druga izreka, "digni magaretu klašnje (teret), magaretu lašnje" koja se sasvim dobro primjenjuje i na ljude: kad vide da je nekom teško, mogu da mu bar donekle olakšaju.
"Mirno magare dvojica tovare" - tačna je primjedba u formi poslovice, a takođe može da se primijeni i na ljudsku vrstu. "Magarac u Beč, magarac iz Beča" - kaže se kad neko ništa ne nauči iz iskustva koje je stekao. I tako dalje. O ovoj životinji nema mnogo vjerovanja, više su se seljaci oslanjali na svakodnevna iskustva.
Priču o lončarevom magarcu bilježili su etnolozi u selima od Subotice do Predejana: vraćao se lončar zadovoljan sa vašara, pošto je prodao svu robu, i, koliko god da je žurio pošto se već smrkavalo, magarac se ukopao i nije htio ni da mrdne. Psovao lončar svog četvoronožnog saputnika, udarao ga, jer, šta može biti, kad rasterećena životinja neće da se pokrene s mjesta? Pošao vlasnik malo naprijed, kad, ima šta da vidi: voda odnijela most.
U inteligenciju dobroćudne tegleće životinje poljoprivrednici su se uvjerili mnogo puta, donekle ublažavajući sve one uvrede kojima je obično "časte". Nazvati dijete, odraslu osobu ili političkog protivnika "magarcem" bilo je uobičajeno od antičkog Rima do današnjih političkih pozornica.
Šaljive priče o magarećoj pameti poznate su još od Ezopovih basni. Školska klupa u kojoj sjede đaci s najlošijim uspjehom zvala se "magareća klupa" do polovine prošlog vijeka i nalazila se najdalje od table i nastavnika - niko nije pomislio da ta djeca možda ne vide ili ne čuju dovoljno dobro, pa zato imaju loše ocjene. Uopšte uzevši, magarcu je učinjena velika nepravda, a u novija vremena manje se gaji.
Jednog od najboljih saradnika poljoprivrednog domaćinstva izgleda će djeca uskoro moći da vide samo u dokumentarnim filmovima ili u etno parkovima. Izuzev ako potražnja za magarećim mlijekom i odnedavno aktuelnim sapunom i kozmetikom od ove punomasne namirnice ne izmijeni sudbinu čovjekovog zaboravljenog druga.
Tagovi
Autorica