• Seoski krajolik
  • 28.06.2019. 09:00
  • Zeničko-dobojski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Šošnje

Šta je selo bez krava!? Jarane, ne isplati se danas krave imat'!

Čudan, ujedno i zadivljujuć je osjećaj ulaska u jedan potpuno novi svijet bez zvuka motora automobila, galame na ulici, raznoraznih nota i žanrova koji izbijaju iz okolnih kafića, vrelog ljetnog asfalta, gužve u tramvaju, busu i sl. Došli smo na selo, pravo ono iz slikovnica i narodnih priča.

Foto: Adi Pašalić
  • 908
  • 395
  • 1

Ugodno junsko ljetno jutro, ne i obično ili drugačije što je preblaga riječ, nevjerovatan sklad tišine i prirode tek u daljini razbija zvuk rascjepanja cjepanica ili kukurikanje horoza dajući do znanja da je tu glavni, oprezno šepureći se pred nepoznatim gostima. Čudan, ujedno i zadivljujuć je osjećaj ulaska u jedan potpuno novi svijet bez zvuka motora automobila, galame na ulici, raznoraznih nota i žanrova koji izbijaju iz okolnih kafića, vrelog ljetnog asfalta, gužve u tramvaju, busu i sl. Došli smo na selo, u Šošnje, između Visokog i Vareša, pravo ono iz slikovnica i narodnih priča. Ne znamo što bi prije, spremiti doručak, ići razgledati krajolik, praviti selfie pored plasta sijena, ubrati svježe povrće, slikati nestvarne boje livada i oranica. Tada ne, ali poslije sam shvatio da nešto fali... ?

Skupi ba veterinari

Sunce se penje ka sredini, skoro još 1 sat pa će podne, nekoliko mještana vraća se sa oranica, "prevrtali" su sijeno, već je sunce tako jako da je boravak na njivi nepodnošljiv, ranom zorom su počeli, svi na okupu cijela porodica. Drvene vile, i grablje ručno izrađene ostavljaju utisak sklada sa prirodom. Prijatelj koji posjeduje komad zemlje u ovom malom selu gdje nas je i pozvao, poznaje mještanina, dobacujem onako narodski: "...jel prvi otkos !?", a on odgovara: "Jest jaro", te nastavlja prijatno iznenađen na upit, "ma da mi je uhvatit još koji dan sunca, nije tri, četri dana grijalo ovako, nek se osuši fino, valja mi nać nekog da izbalira ovo. Nema kakvih nema trava dole, cjelu onu padinu dole kosim."

Pitam šta ima od stoke, koja pasmina, te imal' nešto od mehanizacije, praveći se pametan da se razumijem, a ustvari ponovo kapiram da ono što piše u literaturi je idealno, a na terenu je sasvim drugačije. "Ovce su mi dole, imam pedeset odraslih i nešto janjadi, malo kokošiju oko kuće i tri košnice." Pitam za krave, mlijeko, sir... "Jarane ne isplati se danas krave imat, skupi ba veterinari, mlijeko jeftino, treba ga ohladit, trošak je to, sir dok odvučem na tržnicu potrošim sve za gorivo. Ovako s ovcama mi je najbolje, uvijek mogu prodat koju ovcu, janje, a nekad se ostavi nešto i za stelje. Ide kurban Bajram, imam već 10 ovaca za prodat, ja ih još čuvam."

Odlazi, malo će odmorit pa iza podne pred mrak opet ostatak sijena prevrtati. Ostavlja utisak radišnog čovjeka, složne porodice gdje i djeca ponešto rade i uživaju u priodi, bar još ono dječije, dok još nemaju kako se kaže: "ni brige ni pameti".

Svega ima krava nigdje

Obilazimo krajolik, kombinacija šumskih puteljaka, livada, makadama, nas 5 sve skupa imamo oko 1000 fotografija, a tek smo krenuli u obilazak. Hvata me profesionalna deformacija, gledam livade, pašnjake, oranice, šta se sve sije, stoku na ispaši, plastove sijena i sl. Primjećujem jako puno već izbaliranih bala sijena, razasute po polju kao kockice, sije se povrće, ali za vlastite potrebe, nema više od 1 dunuma pod jednom kulturom, preovladava krompir, tek poneki malinjak i dosta ovaca na ispaši.

U šali dobacujemo da smo k'o na Alpama, prizor ogromnih zelenih površina, nekoliko izvora pitke vode uz rubove šume u daljini visoki proplanci planina. Ali gdje su krave!? Livade sigurno sa preko 100 vrsta trava, svjež čist vazduh, izvor pitke vode, pravi hotel resort sa 5 zvjezdica za krave, kojih nema. Ulazimo duboko u šumu, ne mogu se otrgnut osjećaju da nismo vidjeli ama baš niti jednu kravu, primjećujem ostatku ekipe postajem već dosadan kol'ko se čudim, razumljivo to su ekonomci, pravnici i IT stručanjak, ostajem pri tome da su krave vjerovatno u selu u štalama.

Sumrak otkriva nove čari

Sa prvim zalaskom sunca, nebo postaje prava umjetnička slika, obojena nijansama svijetlo plave, tamno plave boje presječene blijedo narandžastom i ružičastom bojom. Nevjerovatno je kad u jednom momentu shvatiš kako odavno nisi vidio bumbare, čuo zrikavce, a tek lovio svitce... vraćamo se u selo, raspravljamo je li onako sjajno svijetli na nebu Mars ili neka od zvijezda. Osluškujem prolazeći pored štala, kojih i nema baš mnogo, izgledaju prazne, bez krava, kasno je već ne mogu sa nekim od mještana ni porazgovarati, interesuje me, šta je razlog pa proizvodnja mlijeka na ovom prostoru skoro i da ne postoji.

Zaključujem da maksimalno dva do tri muzna grla postoje u selu i vjerovatno samo za vlastite potrebe prehrane. Bojim se sam sebi postaviti pitanje i na isto odgovoriti, nije to baš objektivno, ne dolazi do one srži, razloga onako postaje više mišljenje neko suštinski odgovor.

Vratit ću se po odgovore

GPS i aplikacija nam pokazuje da samo prešli nešto više od 10 kilometara, razgledajući i šetajući uokolo pravim seoskim krajolikom. Spremamo zadnju turu mesa sa roštilja, onako malo umorni, ali vidno ispunjeni pozitivnom energijom, crveni od boravka na suncu i svježem vazduhu. Tek tada nastaje pravi orkestar, neidentifikovanih zvukova iz obljižnje šume, pjesme zrikavaca, zova ptica i poneki lavež psa.

U obližnjim kućama odavno su svjetla pogašena, razumljivo ujutro ranom zorom mještane očekuju radovi na polju, i tamam već neko vrijeme ne razmišljam o fenomenu da nema krava u selu, kad na stolu svježi sir, koji smo naravno to jutro kupili, ali u supermarketu, barem piše da je svježi. I ponovo isto pitanje, za koje ću sigurno odgovore nekom drugom prilikom na ovom istom mjestu potražiti ! I dok Tomić u svom bestseleru pita: "Što je muškarac bez brkova", moja je dilema - šta je selo bez krava!?


Fotoprilog


Tagovi

Selo bez krava Uzgoj krava Seoski krajolik Seoski turizam


Autor

Adi Pašalić

Adi Pašalić

Adi je magistar Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu sa specijalizacijom na odsjeku Tehnologija uzgoja životinja. Autor je dva samostalna razvojna projekta i jednog istraživačkog rada iz područja mljekarstva. Najviše ga zanimaju teme iz područja uzgojno selekcijskog rada i farmerskog poslovanja.