Za poljoprivrednike, svitac je simbol unutrašnje svjetlosti, ljepote, duhovnosti, nade i dobrih ideja. Ko ih vidi, to je sretan predznak. U narodnim vjerovanjima ovi insekti su duše predaka koje posjećuju rodni kraj
U toplijem dijelu godine, u povoljnim uslovima, još mogu da se vide male svjetlosti žute, zelene ili svijetlocrvene boje među rastinjem. U pitanju su svjetleće bube, krijesnice, svjetlaci ili svici.
Privlače pažnju ljudi još od antičkog doba. U Japanu su za njih izgrađeni posebni parkovi gdje mogu nesmetano da opstaju, razmnožavaju se i obasjavaju mrak. Svici (Lampyridae) su porodica insekata iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera). Postoji preko 2.000 vrsta svitaca. Ime duguju očiglednoj pojavi da mnoge od vrsta u sumrak i tokom noći emituju svjetlost. Ova svjetlost nastala je kao evolutivno pošteno upozorenje predatorima da je svitac vrlo neukusan, u nekim slučajevima čak i otrovan, jer sadrži piron lucibufagin, sličan otrovu južnoameričkih žaba. Druge važne funkcije "hladne" svjetlosti koju svitac emituje su poziv na ljubavnu igru ili varka za plijen.
Rasprostranjen je u umjerenoj i suptropskoj klimi. Mnoge vrste žive u močvarama ili u vlažnim šumovitim područjima gdje hrane za larve ima u izobilju. "Fatalna" ženka roda Photuris imitira svjetlosne signale roda Photinus da bi privukla mužjake i pojela ih. Larve svitaca po pravilu svijetle, odrasle jedinke - zavisno od vrste.
Za poljoprivrednike, svitac je simbol unutrašnje svjetlosti, ljepote, duhovnosti, nade i dobrih ideja. Vidjeti svice je sretan predznak. U narodnim vjerovanjima svici su duše predaka koje posjećuju rodni kraj. Ubiti ili povrijediti svica je velik grijeh, a kad svjetleća bubica uđe u kuću predskazuje veliku radost i blagostanje. Ako uleti noću, ne treba gasiti svjetlo, jer je zajedno sa svicem u kuću ušla i nada.
U podne izlaze poludnice, a zvuci se ponovo čuju sa prvim pijetlovima
U mnogim dijelovima Balkana smatra se da svitac nosi posebnu poruku i najavljuje dragog gosta. Vjeruje se da predstavlja putokaz u tami. Drugdje se smatra da su svjetlost od insekata zapravo mali fenjeri koje nose vile i druga šumska nevidljiva bića. Stare i tradicionalne religije posmatrale su svjetlost svitaca sa strahopoštovanjem kao znak prisustva šumskih duhova. U doba kad se čovječanstvo s razlogom plašilo mraka, pojava svjetlosti u šumi ili u blizini njiva vjerovatno je prije izazivala strah nego radost i divljenje.
Prema jednoj priči iz istočne Srbije, svici nekada nisu svijetlili i zato su odrasli insekti slali svoju djecu rano na spavanje. Ali, dvoje malih svitaca je pobjeglo i igrali su se iako se mrak spustio. Odjednom, mali svitac reče svojoj drugarici "pa ti svijetliš! Tvoj stomak svijetli!" "I ti svijetliš!", odgovori ona. Kad su se vratili kući i pokazali roditeljima svoju novu sposobnost, više im niko nije zabranjivao da se igraju kad padne mrak, a njihovo potomstvo naslijedilo je ovu moć.
Prema novijim podacima, svjetska populacija svitaca se smanjuje. Smeta im degradacija prirodnog staništa, svjetlost koju emituju ljudske naseobine, korištenje pesticida i klimatske promjene. "Svitački turizam", kad ljudi idu u prirodu upravo s namjerom da posmatraju svice, također utiče na smanjenje broja ovih insekata. Preporuke da se sačuvaju svjetleće bube uključuju smanjenje vještačke svjetlosti noću i očuvanje prirodnog staništa uz čitav spisak mjera i akcija.
Tagovi
Autorica